PROPIS
“AZIRA”
Propis onoga ko pravda neznanjem
Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih
svjetova i neka je salavat i selam na najčasnijeg Poslanika i vjerovjesnika, a
nakon toga:
Pitanje propisa pravdača neznanjem (ar.
el-azir) danas dovodi do velikih rasprava između sljedbenika Islama, čak su
neki ovo pitanje učinili razgraničenjem između muslimana i nevjernika toliko da
je njen plamen zakačio sljedbenike Tevhida pa su oni proglašeni nevjernicima
jer su se suprotstavili sljedbenicima strasti a kada sam i sam stao pod hlad
džihada zatražio sam od Allaha uzvišenog da me uputi u ovoj meseli pa me On
uzvišeni uputio na govor za koji smatram da je istina a odričem se bilo kojeg
prijašnjeg govora.
Rekao je Ibnul-Qajjim, rahimehullah:
“Sljedbenici džihada u ovome imaju udio
upute i otkrovenja onako kako to nemaju oni koji se bore protiv svoje duše (tj.
ne učestvuju u fizičkom džihadu) i zbog ovoga su el-Evzai i Ibnul-Mubarek,
Allah im se smilovao, rekli: Kada se ljudi raziđu u nečemu onda pogledajte na
čemu su oni koji su na bojnom polju jer zaista Allah uzvišeni kaže:
“One koji se budu zbog nas borili Mi ćemo ih sigurno putevima koji
nama vode uputiti.“ (El-Ankebut, 69)
(Medaridžus-Salikin, 1/506)
Molim Allaha
da me učini od ovih...
Prvo:
Istraživanje pitanja onoga ko pravda
neznanjem nije kao pitanje onoga ko je počinio veliki širk jer onaj ko počini
širk je mušrik u svakoj situaciji svejedno znao ili neznao, svejedno bio nad
njime uspostavljen dokaz ili ne.
A naše istraživanje se odnosi samo na propis
onoga ko pravda neznanjem onoga ko upadne u širk od onih koji se pripisuju
Islamu, pa kažem tražeći pomoć od Allaha:
Kod učenjaka Dave (uleme Nedžda) imamo dvije
kategorije govora.
Prvi govori:
Tekfir onoga ko pravda neznanjem odmah i bez
pojašnjenja.
Drugi govori:
Netekfirenje onoga ko pravda neznanjem osim
nakon pojašnjenja.
Navest ćemo nekoliko njihovih govora o
tekfirenju onoga ko pravda neznanjem prije pojašnjenja:
Rekao je šejh Muhammed bin Abdulvehab,
rahimehullah:
„Kako je samo lijepo ono što je rekao jedan
beduin kada se sa nama susreo i naučio nešto od Islama i rekao: Svjedočim da
smo mi nevjernici i svjedočim da je onaj sa bradom koji nas naziva muslimanima
nevjernik.”
I rekli su Abdullah i Ibrahim sinovi šejha
Abdullatifa i šejh Ibn Sehman, Allah im se svima smilovao:
“Nije ispravan imamet onoga ko ne tekfiri džehmije
i kuburije ili sumnja u njihovo nevjerstvo i ovo pitanje je od najjasnijih pitanja
kod tragaoca za znanjem i sljedbenika predaja a isto tako kada su u pitanju
kuburije (obožavaoci kaburova) u njihov kufr ne sumnja onaj ko je pomirisao
miris imana.”
Rekli su takođe neki učenjaci Nedžda:
“Onaj ko ne tekfiri mušrike turske države i
obožavaoce kaburova kao što su stanovnici Mekke i druge od onih koji obožavaju
dobre ljude i odstupe od Allahove jednoće ka širku onda je on nevjernik poput
njih jer onaj ko ne tekfiri mušrike ne vjeruje u Kur`an.“
Ovo su neki citati učenjaka Dave koji ukazuju
na kufr onoga ko pravda neznanjem odmah bez pojašnjenja.
Ali jasnoću prethodnih govora narušavaju
drugi govori učenjaka Nedžda o tome da onaj ko pravda neznanjem ne postaje nevjernik
osim nakon pojašnjenja.
Navest ćemo nekoliko tih citata.
Rekao je Muhammed bin Abdulvehab,
rahimehullah:
“Mojoj braći...
Ono što ste spomenuli od govora šejha da
svako onaj ko porekne to i to a dokaz je nad njih uspostavljen i da vi sumnjate
u ove tagute i njihove sljedbenike da li je nad njima uspostavljen dokaz pa ovo
je za čuđenje kako da vi sumnjate u ovo a ja sam vam to pojašnjavao više puta.”
(Fetve imama Nedžda, 3/70)
Pa šejh nije protekfirio svoje studente a
oni su sumnjali u kufr taguta, pa razmisli o ovome!?
I rekao je šejh Sulejman ibn Abdullah, rahimehullah:
“A što se tiče govora onoga koji pita pa
kaže: Ako nema snage (smjelosti) da jezikom govori o njihovom kufru i da ih
vrijeđa kakav je njegov propis ?
Odgovor je:
To ne izlazi iz dvije situacije, on može
biti onaj ko sumnja u njihov kufr ili da ne zna za njihov kufr ili priznaje da
su oni nevjernici, oni i slični njima, ali ne može da im se suprotstavi i da ih
proglasi nevjernicima. Pa ako sumnja u njihov kufr ili ne zna njihov kufr
pojasnit će mu se dokazi iz Knjige i Sunneta o njihovom nevjerstvu pa ako nakon
toga bude sumnjao ili se dvoumio onda je on nevjernik po konsenzusu učenjaka.”
(Fetve uleme Nedža, 3/73)
Rekao je šejh Muhammed bin Abdullatif,
rahimehullah:
“Ko učini neka mjesta posebnim (izdvoji ih) za
činjenje ibadeta ili bude ubjeđen da onaj ko bude stao na ta mjesta da sa njega
spada obaveza Hadždža onda u njegovo nevjerstvo ne sumnja onaj ko je osjetio
miris imana a onaj ko sumnja u njegov kufr onda se takvome mora uspostaviti
dokaz i razjasniti da je to kufr i širk pa ako mu se uspostavi dokaz a on (nakon
toga) ustraje onda nema sumnje u njegovo nevjerstvo.”
(Ed-Dureru es-Senijje, 10/443)
Rekao je Sulejman bin Sehman, rahimehullah,
o onima nad kojima je uspostavljen dokaz od kuburija i džehmija i onima koji sa
njima prijateljuju ili se radi njih raspravljaju nakon što su im postali jasni
govori učenjaka o tekfirenju njih i uvjerio se da im je dokaz stigao i da je
nad njima uspostavljen negiranjem njima od strane sljedbenika Islama iako nisu
razumjeli dokaz (tj. mušrici op. prev.) a potom se oholi i inati (tj. onaj ko
ih pravda i ne tekfiri ih, op. prev.) pa ako to radi iz tevila (pogrešnog
tumačenja) onda ne znam kakav je njegov hal ali njegovo pitanje je teško i
prijetnja njemu je najteža prijetnja a ako je nešto drugo mimo toga (tj.
tevila) onda tražimo zaštitu kod Allaha od zablude nakon upute (od nazadovanja
nakon napretka).
Primjećuje se iz onoga što je prethodilo da
učenjaci Dave imaju jasan govor o tekfirenju onoga ko pravda neznanjem odmah i
da oni takođe imaju jasan govor o netekfirenju onoga ko pravda (tj. “azira“)
osim nakon pojašnjenja i uspostave dokaza !
Šta onda da radimo ?
Da li da mi sami
proberemo iz njihovih govora ?
Ili da se sa
jednim njihovim govorima suprotstavljamo onim drugim ?!
Sve ovo nije
ispravno već je ispravno da protumačimo ono što su
uopšteno rekli o nevjerstvu onoga koji pravda sa onime što su detaljnije
ograničili sa uspostavljanjem dokaza zbog istog razloga.
Onda kažemo: To da je onaj koji pravda neznanjem
u velikom širku zapao u djelo za koje se tekfiri je stvar oko koje postoji
konsenzus ali je razilaženje u tekfirenju prije ili poslije pojašnjenja, a
spomenuli smo da je ono što je ispravno iz menhedža uleme Nedžda da onaj koji
pravda postaje nevjernik nakon uspostavljanja dokaza.
Da li je tekfirenje onoga koji pravda
neznanjem (u velikom širku) jasna ili skrivena mesela ?
Jasnoća i skrivenost se razlikuju razlikovanjem vremena, mjesta i
stanja.
Prenosi Ibnu Madže u svom Sunenu od Huzejfe,
radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we
sellem:
“Nestajat će Islama kao što blijedi odjeća
(nestaje njene boje) sve dok se neće znati šta je post niti šta je namaz niti
šta je hadždž niti šta je sadaka a Allahove knjige će nestati u jednoj noći pa
od nje neće ostati niti jedan ajet a skupine ljudi će ostati: Oronuli starac i
starica će govoriti zatekli smo naše očeve na ovoj riječi La ilahe illallah pa
je i mi govorimo...
i na kraju hadisa reče Huzejfe: Spasit će ih
vatre.”
Rekao je Ibnu Tejmijje, rahimehullah:
“Kada se odužilo vrijeme mnogim ljudima je
postalo skriveno ono što im je ranije bilo jasno (očigledno) i postalo je
mnogima skriveno ono što je nekad bilo vidljivo pa se tako povećao broj među
onim potonjim (kasnijim generacijama) koji su se suprotstavili Kitabu i Sunnetu
onako kako to nije bilo među prvim generacijama iako su pored toga (tj. greške)
mudžtehidi i opravdani su, Allah će im oprostiti njihove greške i nagradit će
ih za njihov trud.”
Jasno pitanje je ono pitanje koje poznaju
obični muslimani i učeni ljudi među njima dok je skriveno pitanje ono pitanje
koje ne poznaju obični muslimani već ga poznaju samo učeni od njih.
Pa da li je tekfir onog ko pravda neznanjem
onoga ko počini veliki širk a pripisuje se Islamu pitanje koje poznaju svi
obični muslimani ili je ono pitanje posebno za učene ljude ?
Onaj ko istražuje ovu meselu naći će da oni
koji poznaju ovo pitanje su manjina od učenih ljudi (tj. u našem vremenu, op.
prev.) pa kako da ga učinimo jasnim pitanjem kad ga obični muslimani ne poznaju
čak ga većina učenih ljudi ne poznaje !
Šta više, kako da muslimane proglašavamo
nevjernicima u pitanju kojeg ne poznaju učeni ljudi od njih a da ne govorimo o
običnim muslimanima !
Čak većina onih koji govore o ovom pitanju
od učenjaka (tj. u našem vremenu, op. prev.) su na mezhebu Murdžija !
Tako da u ovom pitanju ima nejasnoće za muslimane
kao što to nije nepoznato i u njemu ima šubhi (nejasnoća) toliko da su knjige o
tome ispisane i da li nakon ovoga onaj ko poznaje stanje ljudi može reći da je
to jasno pitanje ?!
Tako da je istina kojoj se ne može umaknuti da
je to manje jasno pitanje koje je obavijeno nejasnoćama i mora se napraviti
razlika između propisa onoga ko pravda neznanjem nevjernike u osnovi kao što su
Jevreji i Kršćani i slični njima jer je ovakav otpadnik (murted) jer on
utjeruje u laž jasan tekst Kur`ana i Sunneta i zato što je to jasno pitanje
koje poznaju i obični i učeni ljudi.
A što se tiče onoga ko pravda neznanjem u
velikom širku onog ko se pripisuje Islamu to ne mora značiti da on utjeruje u
laž Kur`an I Sunnet već on vjeruje u Kur`an I Sunnet ali mu se pitanje pomutilo
zbog novotarija Murdžija ili zbog nejasnoće koja ga spriječila od tekfirenja pa
ovakav neće postati nevjernik osim nakon uspostavljanja dokaza i uklanjanja
nejasnoće.
A dokaz tome je ono što je spomenuo šejh
Sulejman ibn Sehman, rahimehullah, o konsenzusu učenjaka o netekfirenju onog ko
pravda neznanjem u velikom širku kada postoji nejasnoća (šubha).
Isto tako spomenuo je šejhul-Islam Ibnu
Tejmijje, rahimehullah, konsenzus učenjaka o netekfirenju Murdžija.
I nije nepoznato to da Murdžije ne
proglašavaju nevjernikom onoga ko pravda neznanjem, kako ja znam, a Allah
najbolje zna.
Sažetak onoga što je prethodilo bi bio:
-
Tekfirenje
onoga ko pravda neznanjem u velikom širku je skriveno pitanje koje je obavijeno
mnogim nejasnoćama,
-
Da
tekfirenje onoga ko pravda onog ko učini veliki širk od onih koji se pripisuju
Islamu biva nakon uspostave dokaza i otklanjanja nejasnoće,
-
Onaj ko
pravda neznanjem nevjernike u osnovi (tj. one koji se ne pripisuju Islamu, op.
prev.) je i sam nevjernik i takvome nije potrebno uspostavljati dokaz,
-
Da onaj
ko pravda u velikom širku zapada u djelo za koje se tekfiri je pitanje
konsenzusa a to je nevjerstvo vrste dok za spuštanje tekfira na pojedinca mora
postojati uspostava dokaza i otklanjanje nejasnoće zbog onoga što smo spomenuli
da je to skriveno pitanje koje je obavijeno mnogim nejasnoćama.
Allah je taj koji upućuje na Pravi put.
Napisao onaj ko je potreban svoga Gospodara
Ebu Bilal el-Harbi.
Šejh, mudžahid Ebu Bilal el-Harbi,
rahimehullah
27. 10. 1435 h.g
23. 08. 2014
Prevod sa arapskog:
Redžematović Jasmin
02
Rabus-Sani, 1446
05. 10. 2024
0 comments:
Post a Comment