PROPIS “AZIRA”

Propis onoga ko pravda neznanjem

 

Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na najčasnijeg Poslanika i vjerovjesnika, a nakon toga:

 

Pitanje propisa pravdača neznanjem (ar. el-azir) danas dovodi do velikih rasprava između sljedbenika Islama, čak su neki ovo pitanje učinili razgraničenjem između muslimana i nevjernika toliko da je njen plamen zakačio sljedbenike Tevhida pa su oni proglašeni nevjernicima jer su se suprotstavili sljedbenicima strasti a kada sam i sam stao pod hlad džihada zatražio sam od Allaha uzvišenog da me uputi u ovoj meseli pa me On uzvišeni uputio na govor za koji smatram da je istina a odričem se bilo kojeg prijašnjeg govora.

 

Rekao je Ibnul-Qajjim, rahimehullah:

“Sljedbenici džihada u ovome imaju udio upute i otkrovenja onako kako to nemaju oni koji se bore protiv svoje duše (tj. ne učestvuju u fizičkom džihadu) i zbog ovoga su el-Evzai i Ibnul-Mubarek, Allah im se smilovao, rekli: Kada se ljudi raziđu u nečemu onda pogledajte na čemu su oni koji su na bojnom polju jer zaista Allah uzvišeni kaže:

“One koji se budu zbog nas borili Mi ćemo ih sigurno putevima koji nama vode uputiti.“ (El-Ankebut, 69)

(Medaridžus-Salikin, 1/506)

 

Molim Allaha da me učini od ovih...

 

Prvo:

 

Istraživanje pitanja onoga ko pravda neznanjem nije kao pitanje onoga ko je počinio veliki širk jer onaj ko počini širk je mušrik u svakoj situaciji svejedno znao ili neznao, svejedno bio nad njime uspostavljen dokaz ili ne.

 

A naše istraživanje se odnosi samo na propis onoga ko pravda neznanjem onoga ko upadne u širk od onih koji se pripisuju Islamu, pa kažem tražeći pomoć od Allaha:

 

Kod učenjaka Dave (uleme Nedžda) imamo dvije kategorije govora.

 

Prvi govori:

 

Tekfir onoga ko pravda neznanjem odmah i bez pojašnjenja.

 

Drugi govori:

 

Netekfirenje onoga ko pravda neznanjem osim nakon pojašnjenja.

 

Navest ćemo nekoliko njihovih govora o tekfirenju onoga ko pravda neznanjem prije pojašnjenja:

 

Rekao je šejh Muhammed bin Abdulvehab, rahimehullah:

„Kako je samo lijepo ono što je rekao jedan beduin kada se sa nama susreo i naučio nešto od Islama i rekao: Svjedočim da smo mi nevjernici i svjedočim da je onaj sa bradom koji nas naziva muslimanima nevjernik.”

 

I rekli su Abdullah i Ibrahim sinovi šejha Abdullatifa i šejh Ibn Sehman, Allah im se svima smilovao:

“Nije ispravan imamet onoga ko ne tekfiri džehmije i kuburije ili sumnja u njihovo nevjerstvo i ovo pitanje je od najjasnijih pitanja kod tragaoca za znanjem i sljedbenika predaja a isto tako kada su u pitanju kuburije (obožavaoci kaburova) u njihov kufr ne sumnja onaj ko je pomirisao miris imana.”

 

Rekli su takođe neki učenjaci Nedžda:

“Onaj ko ne tekfiri mušrike turske države i obožavaoce kaburova kao što su stanovnici Mekke i druge od onih koji obožavaju dobre ljude i odstupe od Allahove jednoće ka širku onda je on nevjernik poput njih jer onaj ko ne tekfiri mušrike ne vjeruje u Kur`an.“

 

Ovo su neki citati učenjaka Dave koji ukazuju na kufr onoga ko pravda neznanjem odmah bez pojašnjenja.

 

Ali jasnoću prethodnih govora narušavaju drugi govori učenjaka Nedžda o tome da onaj ko pravda neznanjem ne postaje nevjernik osim nakon pojašnjenja.

Navest ćemo nekoliko tih citata.

 

Rekao je Muhammed bin Abdulvehab, rahimehullah:

“Mojoj braći...

Ono što ste spomenuli od govora šejha da svako onaj ko porekne to i to a dokaz je nad njih uspostavljen i da vi sumnjate u ove tagute i njihove sljedbenike da li je nad njima uspostavljen dokaz pa ovo je za čuđenje kako da vi sumnjate u ovo a ja sam vam to pojašnjavao više puta.”

(Fetve imama Nedžda, 3/70)

 

Pa šejh nije protekfirio svoje studente a oni su sumnjali u kufr taguta, pa razmisli o ovome!?

 

I rekao je šejh Sulejman ibn Abdullah, rahimehullah:

“A što se tiče govora onoga koji pita pa kaže: Ako nema snage (smjelosti) da jezikom govori o njihovom kufru i da ih vrijeđa kakav je njegov propis ?

Odgovor je:

To ne izlazi iz dvije situacije, on može biti onaj ko sumnja u njihov kufr ili da ne zna za njihov kufr ili priznaje da su oni nevjernici, oni i slični njima, ali ne može da im se suprotstavi i da ih proglasi nevjernicima. Pa ako sumnja u njihov kufr ili ne zna njihov kufr pojasnit će mu se dokazi iz Knjige i Sunneta o njihovom nevjerstvu pa ako nakon toga bude sumnjao ili se dvoumio onda je on nevjernik po konsenzusu učenjaka.”

(Fetve uleme Nedža, 3/73)

 

Rekao je šejh Muhammed bin Abdullatif, rahimehullah:

“Ko učini neka mjesta posebnim (izdvoji ih) za činjenje ibadeta ili bude ubjeđen da onaj ko bude stao na ta mjesta da sa njega spada obaveza Hadždža onda u njegovo nevjerstvo ne sumnja onaj ko je osjetio miris imana a onaj ko sumnja u njegov kufr onda se takvome mora uspostaviti dokaz i razjasniti da je to kufr i širk pa ako mu se uspostavi dokaz a on (nakon toga) ustraje onda nema sumnje u njegovo nevjerstvo.”

(Ed-Dureru es-Senijje, 10/443)

 

Rekao je Sulejman bin Sehman, rahimehullah, o onima nad kojima je uspostavljen dokaz od kuburija i džehmija i onima koji sa njima prijateljuju ili se radi njih raspravljaju nakon što su im postali jasni govori učenjaka o tekfirenju njih i uvjerio se da im je dokaz stigao i da je nad njima uspostavljen negiranjem njima od strane sljedbenika Islama iako nisu razumjeli dokaz (tj. mušrici op. prev.) a potom se oholi i inati (tj. onaj ko ih pravda i ne tekfiri ih, op. prev.) pa ako to radi iz tevila (pogrešnog tumačenja) onda ne znam kakav je njegov hal ali njegovo pitanje je teško i prijetnja njemu je najteža prijetnja a ako je nešto drugo mimo toga (tj. tevila) onda tražimo zaštitu kod Allaha od zablude nakon upute (od nazadovanja nakon napretka).

 

Primjećuje se iz onoga što je prethodilo da učenjaci Dave imaju jasan govor o tekfirenju onoga ko pravda neznanjem odmah i da oni takođe imaju jasan govor o netekfirenju onoga ko pravda (tj. “azira“) osim nakon pojašnjenja i uspostave dokaza !

 

Šta onda da radimo ?

Da li da mi sami proberemo iz njihovih govora ?

Ili da se sa jednim njihovim govorima suprotstavljamo onim drugim ?!

 

Sve ovo nije ispravno već je ispravno da protumačimo ono što su uopšteno rekli o nevjerstvu onoga koji pravda sa onime što su detaljnije ograničili sa uspostavljanjem dokaza zbog istog razloga.

 

Onda kažemo: To da je onaj koji pravda neznanjem u velikom širku zapao u djelo za koje se tekfiri je stvar oko koje postoji konsenzus ali je razilaženje u tekfirenju prije ili poslije pojašnjenja, a spomenuli smo da je ono što je ispravno iz menhedža uleme Nedžda da onaj koji pravda postaje nevjernik nakon uspostavljanja dokaza.

 

Da li je tekfirenje onoga koji pravda neznanjem (u velikom širku) jasna ili skrivena mesela ?

 

Jasnoća i skrivenost se razlikuju razlikovanjem vremena, mjesta i stanja.

 

Prenosi Ibnu Madže u svom Sunenu od Huzejfe, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem:

“Nestajat će Islama kao što blijedi odjeća (nestaje njene boje) sve dok se neće znati šta je post niti šta je namaz niti šta je hadždž niti šta je sadaka a Allahove knjige će nestati u jednoj noći pa od nje neće ostati niti jedan ajet a skupine ljudi će ostati: Oronuli starac i starica će govoriti zatekli smo naše očeve na ovoj riječi La ilahe illallah pa je i mi govorimo...

i na kraju hadisa reče Huzejfe: Spasit će ih vatre.”

 

Rekao je Ibnu Tejmijje, rahimehullah:

“Kada se odužilo vrijeme mnogim ljudima je postalo skriveno ono što im je ranije bilo jasno (očigledno) i postalo je mnogima skriveno ono što je nekad bilo vidljivo pa se tako povećao broj među onim potonjim (kasnijim generacijama) koji su se suprotstavili Kitabu i Sunnetu onako kako to nije bilo među prvim generacijama iako su pored toga (tj. greške) mudžtehidi i opravdani su, Allah će im oprostiti njihove greške i nagradit će ih za njihov trud.”

 

Jasno pitanje je ono pitanje koje poznaju obični muslimani i učeni ljudi među njima dok je skriveno pitanje ono pitanje koje ne poznaju obični muslimani već ga poznaju samo učeni od njih.

 

Pa da li je tekfir onog ko pravda neznanjem onoga ko počini veliki širk a pripisuje se Islamu pitanje koje poznaju svi obični muslimani ili je ono pitanje posebno za učene ljude ?

 

Onaj ko istražuje ovu meselu naći će da oni koji poznaju ovo pitanje su manjina od učenih ljudi (tj. u našem vremenu, op. prev.) pa kako da ga učinimo jasnim pitanjem kad ga obični muslimani ne poznaju čak ga većina učenih ljudi ne poznaje !

 

Šta više, kako da muslimane proglašavamo nevjernicima u pitanju kojeg ne poznaju učeni ljudi od njih a da ne govorimo o običnim muslimanima !

 

Čak većina onih koji govore o ovom pitanju od učenjaka (tj. u našem vremenu, op. prev.) su na mezhebu Murdžija !

 

Tako da u ovom pitanju ima nejasnoće za muslimane kao što to nije nepoznato i u njemu ima šubhi (nejasnoća) toliko da su knjige o tome ispisane i da li nakon ovoga onaj ko poznaje stanje ljudi može reći da je to jasno pitanje ?!

Tako da je istina kojoj se ne može umaknuti da je to manje jasno pitanje koje je obavijeno nejasnoćama i mora se napraviti razlika između propisa onoga ko pravda neznanjem nevjernike u osnovi kao što su Jevreji i Kršćani i slični njima jer je ovakav otpadnik (murted) jer on utjeruje u laž jasan tekst Kur`ana i Sunneta i zato što je to jasno pitanje koje poznaju i obični i učeni ljudi.

 

A što se tiče onoga ko pravda neznanjem u velikom širku onog ko se pripisuje Islamu to ne mora značiti da on utjeruje u laž Kur`an I Sunnet već on vjeruje u Kur`an I Sunnet ali mu se pitanje pomutilo zbog novotarija Murdžija ili zbog nejasnoće koja ga spriječila od tekfirenja pa ovakav neće postati nevjernik osim nakon uspostavljanja dokaza i uklanjanja nejasnoće.

 

A dokaz tome je ono što je spomenuo šejh Sulejman ibn Sehman, rahimehullah, o konsenzusu učenjaka o netekfirenju onog ko pravda neznanjem u velikom širku kada postoji nejasnoća (šubha).

 

Isto tako spomenuo je šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah, konsenzus učenjaka o netekfirenju Murdžija.

 

I nije nepoznato to da Murdžije ne proglašavaju nevjernikom onoga ko pravda neznanjem, kako ja znam, a Allah najbolje zna.

 

Sažetak onoga što je prethodilo bi bio:

 

-         Tekfirenje onoga ko pravda neznanjem u velikom širku je skriveno pitanje koje je obavijeno mnogim nejasnoćama,

 

-         Da tekfirenje onoga ko pravda onog ko učini veliki širk od onih koji se pripisuju Islamu biva nakon uspostave dokaza i otklanjanja nejasnoće,

 

-         Onaj ko pravda neznanjem nevjernike u osnovi (tj. one koji se ne pripisuju Islamu, op. prev.) je i sam nevjernik i takvome nije potrebno uspostavljati dokaz,

 

-         Da onaj ko pravda u velikom širku zapada u djelo za koje se tekfiri je pitanje konsenzusa a to je nevjerstvo vrste dok za spuštanje tekfira na pojedinca mora postojati uspostava dokaza i otklanjanje nejasnoće zbog onoga što smo spomenuli da je to skriveno pitanje koje je obavijeno mnogim nejasnoćama.

 

Allah je taj koji upućuje na Pravi put.

 

Napisao onaj ko je potreban svoga Gospodara Ebu Bilal el-Harbi.

 

Šejh, mudžahid Ebu Bilal el-Harbi, rahimehullah

27. 10. 1435 h.g

23. 08. 2014

 

Prevod sa arapskog:

Redžematović Jasmin

02 Rabus-Sani, 1446

05. 10. 2024

 

Pitanje:

Allah vam oprostio, ovaj pitalac kaže:

Čitao sam govore jednog dijela učenjaka u kojima loše govore o imamu Ebu Hanifi pa kakvo je pojašnjenje toga ?

Odgovor:

Na samom početku se mora znati da je Ummet prihvatio imama Ebu Hanifu, Allah mu se smilovao, kabulom.

Došlo je u djelu “Životopis plemenitih velikana“ (od imam ez-Zehebija, rahimehullah) da je rekao el-Hurejbi:

„O Ebu Hanifi ne govori loše osim zavidnik ili džahil.”

I rekao je Jahja ibn Se`id el-Qattan:

“Nećemo lagati Allahu, nismo čuli ljepše mišljenje od mišljenja Ebu Hanife i uzeli smo većinu njegovih govora.” 

I rekao je Alija ibn Asim: 

“Kada bi se vagalo znanje imama Ebu Hanife sa znanjem ljudi u njegovom vremenu on bi nad njima prevagnuo.”

I rekao je Hafs ibnu Gijas:

“Govor imama Ebu Hanife u fikhu je tanji (precizniji) od dlake, neće mu nalaziti mahane osim neznalica.”

I  rekao je Ibnul-Mubarek:

“Ebu Hanifa je najučeniji (najbolji) u fikhu.”

I rekao je imam Šafija: “Ljudi su u fikhu u potrebi za Ebu Hanifom.”

Ovo je stav učenjaka obnovitelja naspram Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, kao što su `vrata fikha Selefa` šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao, I njegove knjige su prepune toga.

Isto tako šejh mudždžedid Muhammed ibn Abdulvehhab, Allah mu se smilovao, a od njegovog govora o tome jeste da je rekao:

"A što se tiče toga što  ste spomenuli od stvarnosti idžtihada mi u tome slijedimo Kitab I Sunnet I dobre prethodnike u Ummetu I ono na čemu  se oslanja od govora četvorice imama Ebu Hanife en-Nu`mana Ibnu Sabita, Malika ibn Enesa, Muhammeda ibnu Idrisa (Šafije) I Ahmeda ibn Hanbela, Allah im se smilovao.”

I na tome su učenjaci Nedžda, Allah im se smilovao, a ko bude iščitavao djelo `Ed-Dureru es-Senijje` to će vidjeti.

A što se tiče predaja od nekih učenjaka Selefa o lošem govoru o Ebu Hanifi kada se udubimo u razmatranje tih predaja nalazimo da su sve od supranika Ebu Hanife i osnova u tome je da se to poglavlje zatvara i ne prenosi.

Mnoge od ovih predaja koje se pripisuju imamu Ebu Hanifi su slabe a ono što je vjerodostojno je vjerodostojno samo u kontekstu onih koji su to izgovorili od tih učenjaka ali njihov lanac ne doseže do Ebu Hanife.

Pa tako od njih nemamo učenjaka koji su rekli `Vidio sam Ebu Hanifu da radi` ili da kažu `Čuo sam Ebu Hanifu da govori` već većina njih kaže `Ebu Hanifa je govorio tako I tako`.

A što se tiče onoga što mu se pripisuje da je pozivan na pokajanje od nevjerstva, u tome - i kada bi pretpostavili da je tačno - ne nalazimo ništa o tome da je on preselio na nevjerstvu da Allah sačuva.

Ovome dodaj da mnogi od tih govora nevjerstva koji se njemu pripisuju je njemu pripisao njegov sin Hammad a on je novotar i optužen da govori laži (tj. od strane učenjaka).

A što se tiče onoga što su rekli neki učenjaci o konsenzusu učenjaka hadisa o slabosti Ebu Hanife to se odnosi na prenošenje hadisa jer njegov udio u tome, Allah mu se smilovao, je mali.

A što se tiče njegovog govora o Imanu nema sumnje da je on od skupine Murdžijetul Fuqaha (Murdžija pravnika) I nije preneseno od bilo kojeg učenjaka od Selefa da je murdžijama pravnicima presudio nevjerstvom a od Allaha se traži pomoć.

 

Odgovorio šejh: Turki Al-Binali Ebu Sufjan es-Sulemi, Allah mu se smilovao

Izvor: Radio el-Bejan

Prevod sa arapskog: Redžematović Jasmin

23 Muharrem 1446 h.g.

29. 07. 2024 Plav

 

Pitanje:

 

Brat pita o stvarima koje se pripisuju Ebu Hanifi koje je spomenuo Abdullah, sin imama Ahmeda, u njegovoj knjizi “es-Sunne.”

 

Skoro su me neka braća pitala ovo pitanje gdje sam duže i detaljnije govorio ali sada ću ukratko pojasniti.

 

Ove predaje se dijele na tri  dijela:

-        Mnoge od tih predaja nisu vjerodostojne,

 

-        Neke od tih predaja su tačne ali ove koju su vjerodostojne su tačne samo u kontekstu da su ih prenijeli ti koji su ih izgovorili ali nisu vjerodostojne od Ebu Hanife (tj. lanac predaja ne doseže do imama Ebu Hanife, rahimehullah). Na primjer da ti neki čovjek kaže za nekog učenjaka `Taj i taj je rekao` ili `uradio` i slično tome. Znači lanac do onog koji to izgovara je tačan ali to ne obavezuje da je taj govor zaista rekao Ebu Hanifa jer ovaj prenosioc nije rekao `Vidjeo sam` već kaže `Ebu Hanifa je govorio`, `Ebu Hanifa je radio`. Lanac predaje do ovog učenjaka koji to govori je tačan, to nije upitno, ali ovaj imam nije čuo Ebu Hanifu da to govori niti ga vidjeo da to Ebu Hanifa radi i shodno tome ovakve predaje nećemo prihvatiti,

 

-        Treća stvar je ono što je potvrđeno od njega u nečemu od murdžizma i nekog zastranjivanja u nekim fikhskim pitanjima, o čemu sam takođe govorio, i kako je u nekim pitanjima odstupio i to su neispravnosti koje su, inšAllah, oproštene učenjaku kao što je ovaj imam.

 

 

Ali što se tiče predaja iz knjige o tome da je on nevjernik, ili otpadnik ili da ne pravi razliku između obožavanja Allaha i obožavanja papuča i sličnih govora koji su o njemu rečeni - na ovako nešto se ne osvrće niti se tako nešto sluša jer nije moguće da se čovjeku sa takvom pozicijom dadne kabul na Zemlji. Allah ne daje kabul nevjernicima.

 

Kada bi Allah dao kabul čovjeku kod zabludjelih sljedbenika, kod određene skupine, određeno vrijeme i to kod istih takvih zabludjelih kao što je taj zabludjeli, kao što su šejhovi rafidija mušrika - Allah može takvome dati kabul kod njegove mnogobožačke skupine.

 

Ali nije moguće da Allah takvome dadne kabul kod skupine Ehlus  Sunneta, kod sljedbenika Tevhida i ispravnog vjerovanja, ovako nešto nije moguće.

 

Može se desiti da neki ljudi, u nekom vremenu, budu zavarani takvim zabludjelim čovjekom ali da taj čovjek bude čovjek koji ima najviše sljedbenika od svih imama od kako se pojavio pa sve do ovog vremena i da takav bude mnogobožac nevjernik u Allaha uzvišenog ?

 

Ovako nešto nikad nije moguće da se dogodi !

 

Odgovorio šejh: Sulejman ibn Nasir el-`Ulvan, Allah ga sačuvao

 

Prevod sa arapskog: Jasmin Redžematović

Plav, 13 Zul Qa`ade, 1445 hidžretske godine

21.05.2024

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog !

A nakon toga:

Pročitao sam govor jednog brata u kojem se on usudio na tekfir šejha Berraka, Abdullaha Sada i Tarifija a svoj tekfir je obrazložio time da su oni dozvolili kufr/nevjerstvo radi koristi ili da su oni zadovoljni sa nevjerničkim ustavom Ihvanija u Egiptu a to je dokazao njihovom dozvolom glasanja za taj Ustav.

A onaj ko poznaje ove šejhove ne sumnja u njihovu udaljenost od kufrijata kojim ih je optužio pisac ovog teksta.

Greška ovakvog govora u donošenju suda je u razumijevanju govora Berraka, i onih šejhova koji su sa njim, jer su to neka braća razumjela kao dozvoljavanje nevjerstva radi koristi a sa time ih neće optužiti osim neznalica koji ne razumije suštinu njihovog govora.

Pa ako on ne razumije suštinu njihovog govora onda neka sebe odmori šutnjom i neka se ne usuđuje na tekfir šejhova svojim naopakim razumijevanjem.

Prije nego što počnem pisati moram razjasniti da ja pisanjem ove poruke ne ciljam dozvoljavanje glasanja za Ustav - da Allah sačuva - već je istina da je glasanje za Ustav haram i u to nema sumnje a onaj ko je postavio taj Ustav je nevjernik u Allaha uzvišenog koji je skinuo omču Islama sa svoga vrata makar klanjao, postio i hodočastio Allahovu kuću.

Ova napomena i pojašnjenje su bitni kako me sljedbenici strasti ne bi potvarali i govorili o meni neistinu.

A sad počinjem suštinu teme pa kažem:

Suština govora Berraka, Abdullaha Sada i Tarifija, od tih koji su dozvolili glasanje za Ustav, jeste da glasanje za Ustav ne obavezuje (podrazumijeva neminovno) prihvatanje (potvrdu) onoga što je u njemu od jasnog i očitog kufra već oni svi vide da je ono što je u njemu nevjerstvo u Allaha uzvišenog od tih koji ga govore i postavljaju ga i u tome se oni ne razilaze.

Suština prigovora njima je u tome što oni misle da su dvije različite stvari glasati za ustav i biti zadovoljan i prihvatiti kufrijate tog ustava i onda kada je kod njih to pitanje očigledno odvojeno (jedno od drugog) oni na osnovu toga nisu vidjeli prepreku da se glasa potiskujući tako veće zlo - po njihovom viđenju (razumijevanju).

Ovakvom suštinom i predstavljanjem njihovog govora na ispravan način neće imati ništa nejasno i onda nikome nije dozvoljeno da im sudi prije nego spozna suštinu ovog njihovog govora.

A odgovor njima biva potvrđujući međusobnu povezanost glasanja za Ustav i njegovih kufrijata.

Jer ono što proizilazi (ar. el-lazim) glasanjem za ovaj Ustav jeste zadovoljstvo da ti nevjernički zakoni sude muslimanima i ovo je očigledna međusobna povezanost (ar. et-telazum) i ne znam kako su je oni smetnuli sa uma.

Pa ko bude glasao za Ustav u kojem se potvrđuje ono što oni nazivaju "slobodom uvjerenja" onda to obavezuje da se nikako ne sprovodi kazna riddeta nad murtedima, svjedno spoznao on to ili neznao.

U glasanju za ustav je takođe povećavanje brojčanosti kafira koji su postavili ovaj Ustav i uljepšavanje njihovih pogleda naspam ovog Ustava, a ovo pametnom nije skriveno.

Tako da smo razumjeli grešku onih koji tekfire Berraka i druge mimo njega, uz tvrdnju da oni dozvoljavaju nevjerstvo radi koristi ili da su oni zadovoljni Ustavom ihvanija jer znamo da je njihovo mišljenje poteklo iz njihovog razumijevanja da u glasanju nije prihvatanje (priznavanje) kufrijata Ustava I da se ne radi o tome da oni dozvoljavaju nevjerstvo radi koristi, ili druge kufrijate.

Ovo je suština greške i zato je obaveza onom ko govori u ovom pitanju da dokuči ovu stvar i da ne hita da optužuje protivnika nevjerstvom sve dok mu ne postane jasna suština njihovog govora.

I neka se Allaha boji onaj ko pušta svoj jezik da bespravno govori tekfirom bilo koga od protivnika jer je to opasna greška kojoj nema kraja.

Ovdje nije uslov da ja detaljno dajem odgovor onima koji nam se suprotstavljaju u ovom pitanju (tj. pitanju glasanja) jer nas je toga poštedio šejh Ebul-Hasen el-Ezdi, Allah ga sačuvao, u svojoj risali "Razjašnjenje i pobijanje govora o dozvoljenosti glasanja za Ustav" pa se na nju vrati jer je to vrijedna risala od najboljih risala koje su napisane o pojašnjenju govora protivnika i odgovora njima uz koristi iz poznatog dersa Ahmeda el-Hazimija, Allah ga sačuvao.

Moja poenta pisanja u ovoj risali jeste pojašnjenje razloga (podsticaja) ovih šejhova u dozvoljavanju glasanja i pojašnjenje greške onih koji ih tekfire misleći da oni dozvoljavaju kufr radi maslahe, ili drugih kufrijata.

Ovo je poslednje što sam htio pojasniti ovom prilikom, neka Allah oprosti meni i tebi.

 

Napisao šejh: Omer bin Su`ud Ebu Bekr el-Qahtani, Allah mu se smilovao

Izvor: Rasail Qahtanije

 

Prevod sa arapskog:

Redžematović Jasmin

Plav, 11 Zul Qade, 1445 hidžretske godine

19.05.2024

Upitan je šejh Nasir el-Fehd, Allah ga sačuvao, o vojsci i da li se oni smatraju skupinom ,,et-Taifa el-Mumteni`a” tj. skupinom koja se silom opire propisima Šerijata i koja su to djela nevjerstva pri njima ?

Pa je odgovorio, Allah ga sačuvao:

Što se vojske tiče onda je to od najjasnijih primjera kada je u pitanju govor o meseli i propisu skupine koja se silom opire pridržavanju nekih propisa Islama, i ovo je veoma očigledno. 

U djelu ,,ed-Dureru es-Senijje” u 15. I 16. tomu se nalazi poglavlje koje posebno govori o propisima vojske/policije i šta su učenjaci Dawe (uleme Nedžda) kazali o tome.

Od pitanja koja su spomenuta, a haram su, jeste poistovjećivanje sa nevjernicima u njihovoj odjeći, njihovim pravilima, vojnom pozdravu, muzici i slično tome.

Šejh Hamud et-Tuvejdžiri, Allah mu se smilovao, je govorio u knjizi ,,el-idahu ve et-tebjinu lima waqa` fihi el-ekserune min mušabahetil-mušrikin” (Razjašnjenje i pojašnjenje onoga u šta je zapala većina u poistovjećivanju sa mnogobošcima) o vojsci i šta ona sadrži od munkerata (loših i zabranjenih stvari) kao što je vojni pozdrav, udaranje stopalom, odjeća, kapa, muzika i drugo a predgovor na knjigu mu je dao Ibn Baz.

U fetvama Stalne komisije ima skup odgovora o tim munkeratima u vojsci. Ovo je dovoljno onome ko se raspravlja ako zaista želi istinu. Pretpostavimo da nije kufr ona je, onda, veliko zlo i zabranjena stvar. Ovo su fetve tvojih šejhova o njoj.

U vojsci nikako nije dozvoljeno raditi makar se i ne pridržavao njihovih pravila/zakona jer je rad u vojsci pomaganje na grijehu i neprijateljstvu, u tome je, takođe, jačanje njihove snage i povećavanje njihovog broja, i drugo mimo toga. 

Zla u vojsci su veoma ogromna, kao što smo spomenuli, a od toga je:

1. Širk pokornosti. To je najočigledniji primjer ove vrste širka jer kod njih postoji pravilo `Sprovedi a potom prigovori` I svakom članu je naređeno da se uvjek pokorava onom ko je iznad njega a mjerilo u tim naredbama je Zakon a ne Šerijat, pa kada mu se naredi naredba koju dozvoljava Zakon makar to bilo i zabranjeno Šerijatom njemu je obaveza da to izvrši, i suprotno tome važi takođe.

2. Širk vojnog pozdrava i pozdrava zastavi. O ovome sam napisao zaseban rad (istraživanje) 1414 hidžretske godine.

3. Suđenje po onome što Allah nije objavio, to zato jer oni imaju posebne sudnice a to su vojne sudnice koje sude po Tagutu a ne po Šerijatu, i sva pitanja vojnika se rešavaju na tim sudnicama.

4. Njihov žar i njihova borba i njihova snaga je uz Zakon a ne uz Šerijat, kao što je šejhul-Islam, rahimehullah, rekao u vezi tatarske vojske koja se pripisuje Islamu, pa je nakon što je donio sud otpadništva (riddeta) o njima rekao: Njihova borba nije radi Islama već radi države Tatara.

5. Sve ono što se proširilo u zemlji od nevjerstva, tagutskih sudnica, prijateljevanja sa nevjernicima i drugih stvari - sve je to njihovim posredništvom, zaštitom i njihovom pomoći.

6. Većina pitanja vezanih za vojsku je uvedena od nevjernika počevši od odjeće, činova pa sve do vojnih zakona, prolazeći kroz način njihovog (vojnog) školstva, koračanja i drugih stvari.

Govor o ovome je podugačak a ovo je išaret koji može nadomjestiti puno riječi, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga sačuvao

Izvor: el-Fetava el-Hairije, 53-54 str.

Prevod sa arapskog:

Redžematović Jasmin

Plav, 27 Džumada el-Evvel 1445 hidžretske godine

11 Decembar 2023.

Između velikana i murdžija Sultana
Kada vladar postane kip!?

Postoji razlika između pokoravanja velijjul-emru (vladaru, predvodniku), koji je musliman, u dobru i između potpunog obožavanja njega, da nas Allah sačuva!

Da li je velijjul-emr postao kip ovog vremena!??

Najopasnija stvar koje su se prihvatili ovi koji veličaju vladare hvaleći ih nije sami poziv u pokoravanje velijjul-emru/vladaru, nikako, već (je najopasnija stvar) uzimanje za boga i svetkovanje velijjul-emra/vladara, htjeli to oni prihvatiti i priznati ili ne.

On je jedini koji: Naređuje i zabranjuje, jedini vladar i sudija, jedini koji se sluša i kome se pokorava, niko njegovu naredbu ne smije odbiti niti nakon njegove presude nešto dodati!

Zaista je to prekopirana slika crkvenog sveštenika kod hrišćana, ali u islamskom ruhu. To sveštenstvo koje vračaru poklanja neograničene vlasti bez nadgledanja ili provjere! Pa on tako oprašta kome on hoće, kažnjava koga on hoće, žestoko muči koga hoće, sudi kako mu se prohtje, njegova parola je faraonska: "A faraon reče savjetujem vam samo ono što mislim." (Gafir, 29)

Zavladao je životima ljudi prisilno bez njihove volje, okomio se na njihovu zemlju i bogatstva u ime Islama i (u ime položaja) velijjul-emra muslimana.

Tako se u ime velijjul-emra prolijeva krv muslimana tu i tamo!

U njegovo ime se ohalaljuju časti, svetosti i zaštićeni životi!

U njegovo ime se nosi oružje protiv muslimana, čija krv i život su zabranjeni (da budu proliveni)!

U njegovo ime se probijaju granice, oduzima imetak, prava i sve ono što se posjeduje!

U njegovo ime se predvodi fitna/nered među vjernicima ovdje i započinje drugi nered tamo!

U njegovo ime se zatvara učenjak a ostavlja bludnik, i daje se pozicija izdajniku!

U njegovo ime se baca zastava istine i Islama kako bi se uzdigla zastava neistine i nevjerstva!

U njegovo ime se emituju kanali zinaluka, a zatvaraju se džamije i abdestane čistoće!

U njegovo ime se zagubljuje Šerijat, a daje se pravo vlasti nevjernicima nad muslimanima!

U njegovo ime se vodi borba protiv džihada, i ubijaju se mudžahidi kako bi se podigla zastava krsta!

U njegovo ime je vjernik postao neprijatelj, a nevjernik prisni zaštitnik!

U njegovo ime se dijele zemlje muslimana, i pripremaju za izdajnike i nevjernike!

I u njegovo ime... I u njegovo ime... I u njegovo ime...

Šta je onda ostalo za Allaha!??

Ako je naš Vjerovjesnik, ﷺ, zabranio da se on uzdiže/veliča pa je rekao:

لا تطروني كما أطرت النصارى ابن مريم، إنما أنا عبد فقولوا عبد الله ورسوله

"Nemojte me veličati/uzdići kao što su hrišćani veličali/uzdigli sina Merjeminog, zaista sam ja samo rob pa recite: Allahov Rob i Njegov Poslanik!"

I zabranio je da se kaže:

ما شاء الله و شئت

"Šta hoće Allah i ti."

Šta onda reći za onoga ko je postavio za vladara nevjernika, nad njihovim narodom, jednog od njih koji od (udjela) vjerovjesničke zaostavštine nema ništa osim što priziva Islam i ubraja se da je od muslimana?!

Kako je on danas postao bog koji se obožava pored Allaha samo iz tog razloga jer je on velijjul-emr/vladar muslimana, pa ono što on ohalali to i oni ohalale, a ono što on oharami i oni to oharame pa makar se i suprotstavio onome što je Allah ohalalio i oharamio.

Kako je to njegovo htijene postalo najbitnije i njegova želja najpreča a njegove odluke se sprovode ispred Allahovog htijenja, onog što On hoće i iznad Njegovog suda.

Daje se prednost njegovom sudu i zakonu nad sudom Allaha i Njegovog Poslanika i njegove vjere.

Zar da se zagubi Allahov veliki šerijat, Njegova postojana vjera i ispravni sud zbog jedne insanske duše, protraćenog života i jednog čovjeka koji je stvoren od tekućine prezrene?!

Tako mi Allaha, nije ovako bio sud Allahovog Poslanika, ﷺ, niti sud njegovih halifa, niti njegovih ashaba.

ثُمَّ جَعَلْنَاكَ عَلَىٰ شَرِيعَةٍ مِّنَ الْأَمْرِ فَاتَّبِعْهَا وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَ الَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ

"Zatim smo učinili da ti ideš Šeriatom po naredbi, zato ga slijedi, i ne slijedi strasti onih koji ne znaju." (El-Gašijeh, 18)

Allahu moj, ja se u ime Tvoje odričem od ovih i od onih koji ih pomažu i podržavaju, ko god da je u pitanju.

Napisao: Zatvoreni šejh Ebu Fihr el-Muslim, Allah ga sačuvao

(Šejh Ebu Fihr el-Muslim je jedan od učenika `allame, šejha, muhaddisa Sulejmana ibn Nasira el-Ulvana, Allah ga sačuvao i oslobodio)

Prevod: Redžematović Jasmin

Plav, 19 Džumadel Evvel 1439 h.g

5 Februar 2018 g.

Izvor teksta: ar.islamway.net

Pitanje:

Da li je samo napuštanje sirijske armije pokajanje i da li sa time insan sa sebe skida odgovornost i obavezu?

Pa je odgovorio, Allah ga sačuvao:

Njegovo samo napuštanje se neće brojati kao pokajanje, i ovo je očigledno (jasno) već mora povjerovati u Allaha i zanijekati taguta kao što je; basizam, suđenje po onome što Allah nije objavio i sve ono što negira Tevhid. 

Jasno je da su mnoga napuštanja radi dunjaluka, ili zbog njihove slabosti, ili njihove mržnje prema Esedu i njegovoj skupini, ili radi njihovog nadanja za pozicijama nakon toga, ili zbog njihovog straha od revolucionara ili drugog mimo toga.

Tako da oni - sve dok nisu ostvarili Tevhid i zanijekali taguta - onda nisu ništa učinili osim što su se premjestili iz jednog kufra u drugi. Allah da je na pomoći.

Izvor: El-Fetava El-Hairije

Odgovorio: Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga sačuvao i oslobodio

Prevod: Redžematović Jasmin

Medina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem

11 Š`aban 1438 h.g.

07 Maj 2017

Pitanje:

Da li postoji dokaz od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, o propisu sprovođenja haddova

(šerijatski preciziranih kazni) u zemlji rata?

Odgovor:

Brat pita o propisu sprovođenja šerijatskih kazni u zemlji rata  za vrijeme pohoda!

Prvo: Učenjaci, Allah im se smilovao, se ne razilaze po pitanju obaveznosti sprovođenja haddova (šerijatski preciziranih kazni) i da ih nije dozvoljeno poništiti (staviti van snage) i ostaviti ih u potpunosti, sve ono što se suprotstavlja ovoj osnovi vratiće se na ovu osnovu (tj. osnovu obaveznosti sprovođenja Šerijata i haddova), ono oko čega postoji razilaženje vratiti će se na ono oko čega postoji konsenzus i tako će nestati nejasnoće.

Drugo: Ovo pitanje je istražio imam Ebu Isa` et-Tirmizi, rahimehullah, u njegovoj knjizi el-Džami`, poglavlje o šerijatskim kaznama (haddovima) i prenio je od nekih učenjaka da su rekli da se haddovi ne sprovode za vrijeme pohoda, i ovo je stav skupine imama. Neki iz kasnijih generacija su iz ovoga razumjeli da hadd otpada u potpunosti, i da se nad onim koji ukrade, u zemlji borbe, ili počini zinaluk neće sprovesti šerijatska kazna, a ovo je greška (pogrešno).

Ono što ciljaju oni koji su kazali da se haddovi neće sprovoditi jeste da se oni odgađaju kako se musliman nebi priključio zemlji neprijatelja pa da se njegova vjera preobrati iz Islama u nevjerstvo, uzimajući u obzir ovu štetu postaje obavezno odgađanje šerijatske kazne, i ovo je značenje govora onih koji su rekli da se haddovi ne sprovode u zemlji pohoda.

A što se tiče govora da šerijatska kazna otpada u potpunosti - ovo je pogrešno - i nije dozvoljeno zastupati takav stav, iako oko sprovođenja šerijatskih kazni u zemlji rata postoji razilaženje na dva mišljenja:

Prvi stav: Skupina učenjaka zauzima stav da se šerijatska kazna uvjek sprovodi i nema razlike između zemlje rata, zemlje pohoda i drugih predjela.

Drugi stav: Ono što smo spomenuli, uzimajući u obzir korist i radi odbijanja štete, jer u odgađanju sprovođenja šerijatske kazne ne postoji šerijatska prepreka a dokazi su došli po pitanju poništavanja (stavljanje van snage) šerijatskih kazni (haddova) a nisu navedeni po pitanju zabranjenosti odgađanja šerijatskih kazni, postoji razlika između (ove) dvije mesele.

Shodno tome ako emir vojske ili emir izvidnice vidi korist u odgađanju sprovođenja šerijatske kazne onda će je on odgoditi, a ako vidi korist u požurivanju sprovođenja šerijatske kazne onda će on ubrzati njeno sprovođenje, a učenjaci koji budu prisutni procjenit će korist i odbiti štetu pa kada bude postojala bojazan za ovog muslimana da kada čuje da će mu se prekinuti ruka ili da će biti kamenovan do smrti, da će zbog toga pobjeći u zemlju neprijatelja onda će se odgoditi sprovođenje šerijatske kazne nad njim dok se muslimani ne vrate na njima sigurno mjesto, a kada nestane ove štete onda će se šerijatska kazna sprovoditi nad njim u zemlji pohoda.

Šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga učvrstio i ubrzao njegovo oslobađanje

Izvor: Audio fetve šejha,

Prevod: Redžematović Jasmin

Medina, 23 Rabiul Evel 1438 h.g

22 Decembar 2016