SAŽETAK
O PROPISU PROSLAVLJANJA PRAZNIKA
NEVJERNIKA
Šejh, mudžahid, Turki bin Mubarek el-Bin`Ali,
Ebu Sufjan es-Sulemi, rahimehullah
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog!
Zahvala pripada Allahu, Onome koji je naredio ljubav i mržnju i
neka je salavat i selam na predvodnika svih vjerovjesnika, na njegovu porodicu
i njegove bogobojazne drugove i sve one koji ih slijede u dobročinstvu sve do
Dana nagrade, a nakon toga:
U istim ovim danima svake godine poveća se interesovanje
muslimanskog puka od sljedbenika Islama po pitanju teme proslavljanja nove
godine: da li je to kategoričko (strogo zabranjeno) pitanje, ili idžtihadsko (pitanje
oko kojeg može biti razilaženja)?!
Na njihovo pitanje im dajemo sažeti odgovor, moleći Allaha da nas
učini od onih koji su postigli uspjeh.
Kaže Allah uzvišeni opisujući vjernike:
وَالَّذِينَ لَا يَشْهَدُونَ الزُّورَ
"I oni koji ne svjedoče neistinu." (El-Furkan, 72)
Od Ibn `Abbasa se prenosi da je rekao: "To su praznici
mušrika (mnogobožaca)."[1] A
Mudžahid je rekao: "Tj. praznike mušrika."[2] Isto
tako su rekli Ebul-`Alije, Tavus, Ibn Sirin, Ed-Dahak, Er-Rabi` ibn Enes i
drugi: "To su praznici mušrika."[3]
Imam Ehlu Sunneta, Ahmed Ibn Hanbel, rahimehullah, je ovim ajetom
dokazao nedozvoljenost prisustvovanja praznicima nevjernika kao što je to od
njega prenio šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, gdje je rekao:
– Nije dozvoljeno prisustvovanje praznicima hrišćana i jevreja, ovo
je rekao Ahmed u predaji Muhenne i to dokazao govorom Njega Uzvišenog:
وَالَّذِينَ لَا يَشْهَدُونَ
الزُّورَ
"I oni koji ne svjedoče neistinu." (El-Furkan, 72)
Kazavši (to su): "Eš-Še`anin (hrišćanski praznik) i ostali
njihovi praznici."[4]
Od Enesa ibn Malika, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je
rekao:
– Stigao je Allahov Poslanik, ﷺ,
u Medinu a oni su imali dva dana u kojima su igrali (veselili se) pa reče: "Kakva
su ova dva dana?" Rekoše: "U njima smo igrali (veselili se) u
džahilijetu." Pa reče Allahov Poslanik, ﷺ:
"Zaista vam ih je Allah zamjenio boljim; sa danom Kurban bajrama i
danom ramazanskog bajrama."[5]
Rekao je šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah: "Način
dokazivanja je da Vjerovjesnik, ﷺ, dva džahilijetska
dana nije prihvatio niti ih je ostavio da se igraju (vesele) u njima po
njihovom običaju već je rekao: "Allah vam je njih zamjenio sa dva druga
dana", a mijenjanja nečega podrazumijeva ostavljanje onog promjenjenog
jer se ne može sastaviti onaj koji mijenja sa onim promjenjenim."[6]
Od Aiše, Allah bio zadovoljan njome, se prenosi da je rekla:
– Ušao je kod mene Ebu Bekr – a kod mene su bile dvije djevojčice
od djevojaka Ensarija - koje nisu bile pjevačice - i pjevale su pjesme koje su
Ensarije imale običaj pjevati na dan Bu`asa[7]
– pa reče Ebu Bekr: "Zar sa šejtanovim glasom u kući Allahovog Poslanika, ﷺ?!" A to je bilo na dan praznika (Bajrama),
pa reče Allahov Poslanik, ﷺ: "O Ebu Bekre,
zaista svaki narod ima svoj praznik, a ovo je naš praznik."[8]
Kaže šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah:
– Dokazivanje (sa ovim hadisom) biva sa nekoliko strana (načina),
jedna od njih je njegov, ﷺ, govor: "Zaista
svaki narod ima svoj praznik a ovo je naš praznik." Pa ovo obavezuje
da se svaki narod odlikuje svojim praznikom kao što kaže uzvišeni:
وَلِكُلٍّ وِجْهَةٌ هُوَ
مُوَلِّيهَا
"Za svakog ima smjer kojem se on okreće." (El-Bekara, 148)
I kaže uzvišeni:
لِكُلٍّ جَعَلْنَا مِنكُمْ
شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا
"Svakom od vas smo načinili zakon i put." (El-Maide, 48)
Ovo je učinilo obaveznim da se svaki narod odlikuje njihovim pravcem
i zakonom, pa ako jevreji imaju praznik i hrišćani praznik, onda je to njihova
odlika, a mi nećemo učestvovati sa njima u tome kao što ne učestvujemo sa njima
u njihovoj kibli i zakonu i isto tako, shodno ovome, nećemo im dozvoliti da oni
učestvuju sa nama u našim praznicima.[9]
A od Kurejba, štićenika Ibn `Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi
da je rekao:
– Poslao me Ibn `Abbas i još neke ljude od ashaba Allahovog
Poslanika, ﷺ, ummu Selemi, Allah bio zadovoljan njima,
da je pitam kojim danima je Allahov Poslanik, ﷺ,
najviše postio, pa ona reče: "Subotom i nedjeljom!" Pa se vratih
njima i obavijestih ih, pa kao da im se to ne svidje te ustadoše i svi odoše
njoj i rekoše: "Poslali smo ti ovog po pitanju tog i tog, pa reče da si
rekla to i to, pa im ona reče: "Istinu je rekao, zaista je Allahov
Poslanik, ﷺ, najviše je imao običaj postiti subotom i
nedjeljom, govorio bi, ﷺ: 'To su dva
praznična dana mnogobožaca, a ja hoću da se razlikujem od njih.'"[10]
Rekao je imam Ibnul Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah: "Ovo
je šerijatski tekst o pohvaljenosti posta na dan njihovog praznika radi razlikovanja
od njih."[11]
A od `Omera ibnul-Hattaba, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi
da je rekao: "Nemojte ulaziti kod mnogobožaca u njihove crkve na dan
njihovog praznika, jer srdžba silazi na njih."[12] I
takođe je rekao: "Klonite se Allahovih neprijatelja, jevreja i hrišćana,
za vrijeme njihovog praznika."[13]
Konsenzus o zabranjenosti proslavljanja povodom praznika hrišćana i
čestitanja njima prenosi skupina učenjaka kao što je šejhul-Islam Ibnu
Tejmijje, rahimehullah, i njegova dva učenika Ibnul-Kajjim i ez-Zehebi i drugi
mimo njih.
Štaviše, stvar je teža od svega rečenog kao što je rekao `Abdullah
ibn Amr el-`As, Allah bio zadovoljan njime: "Ko prođe (boraveći) u
zemlji nearapa (mnogobožaca) i učestvuje u proslavi (persijskog praznika) Nejruza
i njihovog vašara, i poistovjećuje se sa njima u tome sve dok ne umre, biće
proživljen sa njima na Sudnjem danu."[14]
A imam Malik, rahimehullah, je rekao: "Neće im se pomoći u
bilo čemu od njihovog praznika, jer se to ubraja u veličanje njihovog širka i
pomaganje njih u njihovom kufru, a vladari bi trebali da to zabranjuju
muslimanima."[15]
Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je rekao: "A što se tiče
čestitanja povodom stvari koje su vezane za obilježja nevjerstva, to je po
konsenzusu – haram (zabranjeno); kao da im čestitaš povodom njihovih praznika
ili njihovog posta i kažeš: Nek ti je sretan praznik! Ili, da si sretan u ovom (njihovom)
prazniku, i slično tome! Ako se onaj koji to govori sačuva nevjerstva, onda je
to od zabranjenih haram stvari, i to je na stepenu kao da mu čestita na činjenju sedžde krstu. Štaviše, to je kod
Allaha veći grijeh i odvratnije je od čestitanja povodom pijenja vina, ubistva
čovjeka, činjenja zinaluka i slično tome. A mnogi od onih kod kojih vjera nema
veliku vrijednost zapada u to, i ne znajući ogavnost djela kojeg je počinio. Pa
ko čestita nekom čovjeku povodom grijeha, novotarije ili nevjerstva, onda se
izložio Allahovoj osveti i Njegovoj srdžbi."[16]
A Ebu Hafs el-Hanefi (učenjak hanefijske pravne škole), Allah mu se
smilovao je rekao: "Ko u danu praznika pokloni mušriku jaje veličajući
taj dan, uznevjerovao je u Allaha uzvišenog."[17]
Pa pričuvajte se, o sljedbenici Islama, da vaša stopala ne
posustanu i zapadnu u ovim grijesima i nedjelima, i neka je selam na vas.
Napisao: Šejh, mudžahid Turki bin Mubarek el-Bin`ali, Ebu Sufjan
es-Sulemi, rahimehullah, 1424 h.g. (2012 g.)
Prevod: Redžematović Jasmin, Plav, 6. Rabiu es-Sani 1439 h.g.
(24.12.2017 g.)
Fusnote:
[7]
Bu`asa je jedan od praznika stanovnika Jesriba kojeg su obelježavali a povodom
poslednje međusobne bitke plemena Evs i Hazredž prije dolaska Allahovog
Poslanika, ﷺ,
u Medinu.
[8]
Muttefekun alejhi: Bilježi ga Buhari 2/17, pod brojem: 952, Muslim 2/607, pod
brojem: 892 a izraz hadisa je Muslimov.
[10]
Zabilježio ga en-Nesai u djelu `el-Kubra` 2/146, pod brojem: 2776, el-Bejheki u
djelu `es-Sunenu el-Kubra` 4/303, pod brojem: 8760 i Ahmed skraćeno 6/323 pod
brojem: 26793.
[12]
Zabilježio ga el-Bejheki u djelu `Sunenul-Kubra` 9/234, pod brojem: 19333,
`Abdurrezak 1/411, pod brojem: 1609 i Ibn Ebi Šejbe od `Ata` 5/299, pod brojem:
26281.
0 comments:
Post a Comment