Pitanje:

Da li postoji dokaz od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, o propisu sprovođenja haddova
(šerijatski preciziranih kazni) u zemlji rata?

Odgovor:

Brat pita o propisu sprovođenja šerijatskih kazni u zemlji rata  za vrijeme pohoda!

Prvo: Učenjaci, Allah im se smilovao, se ne razilaze po pitanju obaveznosti sprovođenja haddova (šerijatski preciziranih kazni) i da ih nije dozvoljeno poništiti (staviti van snage) i ostaviti ih u potpunosti, sve ono što se suprotstavlja ovoj osnovi vratiće se na ovu osnovu (tj. osnovu obaveznosti sprovođenja Šerijata i haddova), ono oko čega postoji razilaženje vratiti će se na ono oko čega postoji konsenzus i tako će nestati nejasnoće.

Drugo: Ovo pitanje je istražio imam Ebu Isa` et-Tirmizi, rahimehullah, u njegovoj knjizi el-Džami`, poglavlje o šerijatskim kaznama (haddovima) i prenio je od nekih učenjaka da su rekli da se haddovi ne sprovode za vrijeme pohoda, i ovo je stav skupine imama. Neki iz kasnijih generacija su iz ovoga razumjeli da hadd otpada u potpunosti, i da se nad onim koji ukrade, u zemlji borbe, ili počini zinaluk neće sprovesti šerijatska kazna, a ovo je greška (pogrešno).

Ono što ciljaju oni koji su kazali da se haddovi neće sprovoditi jeste da se oni odgađaju kako se musliman nebi priključio zemlji neprijatelja pa da se njegova vjera preobrati iz Islama u nevjerstvo, uzimajući u obzir ovu štetu postaje obavezno odgađanje šerijatske kazne, i ovo je značenje govora onih koji su rekli da se haddovi ne sprovode u zemlji pohoda.

A što se tiče govora da šerijatska kazna otpada u potpunosti - ovo je pogrešno - i nije dozvoljeno zastupati takav stav, iako oko sprovođenja šerijatskih kazni u zemlji rata postoji razilaženje na dva mišljenja:

Prvi stav: Skupina učenjaka zauzima stav da se šerijatska kazna uvjek sprovodi i nema razlike između zemlje rata, zemlje pohoda i drugih predjela.

Drugi stav: Ono što smo spomenuli, uzimajući u obzir korist i radi odbijanja štete, jer u odgađanju sprovođenja šerijatske kazne ne postoji šerijatska prepreka a dokazi su došli po pitanju poništavanja (stavljanje van snage) šerijatskih kazni (haddova) a nisu navedeni po pitanju zabranjenosti odgađanja šerijatskih kazni, postoji razlika između (ove) dvije mesele.

Shodno tome ako emir vojske ili emir izvidnice vidi korist u odgađanju sprovođenja šerijatske kazne onda će je on odgoditi, a ako vidi korist u požurivanju sprovođenja šerijatske kazne onda će on ubrzati njeno sprovođenje, a učenjaci koji budu prisutni procjenit će korist i odbiti štetu pa kada bude postojala bojazan za ovog muslimana da kada čuje da će mu se prekinuti ruka ili da će biti kamenovan do smrti, da će zbog toga pobjeći u zemlju neprijatelja onda će se odgoditi sprovođenje šerijatske kazne nad njim dok se muslimani ne vrate na njima sigurno mjesto, a kada nestane ove štete onda će se šerijatska kazna sprovoditi nad njim u zemlji pohoda.

Šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga učvrstio i ubrzao njegovo oslobađanje
Izvor: Audio fetve šejha,
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 23 Rabiul Evel 1438 h.g
22 Decembar 2016

1. FETVA ŠEJHA IBN USEJMINA

Da li je dozvoljeno muslimanu da posjeduje Indžil (Jevanđelje) da bi znao Allahov govor Njegovom robu i poslaniku Isau, neka je na njega mir i spas?

Odgovor:

Nije dozvoljeno posjedovanje bilo čega od prijašnjih knjiga koje su prethodile Kur`anu kao što je Indžil, Tevrat ili drugog zbog dva razloga:

Prvi razlog:

Sve što je bilo korisno u njima Allah, neka je slavljen i uzvišen, je to objasnio u Plemenitom Kur`anu.

Drugi razlog:

U Kur`anu je sve ono što je dovoljno bez potrebe za ovim knjigama, zbog govora Allaha uzvišenog:
نَزَّلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ
"Objavljuje tebi Knjigu s Istinom, potvrdu za ono ispred nje." (Alu-Imran, 3 ajet)
I zbog govora uzvišenog:
وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ فَاحْكُم بَيْنَهُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ 
"A objavili smo tebi Knjigu s Istinom, potvrdom za ono prije nje od Knjige, i čuvarom nad tim. Zato sudi među njima onim šta je objavio Allah." (El-Maida, 48 ajet)
Tako da ono što je bilo od hajra u prethodnim knjigama (objavama) se nalazi u Kur`anu.
A što se tiče govora pitalaca da on želi da zna Allahov govor Njegovom robu i poslaniku Isau, alejhi selam, onda, Allah nam je prenio kazivanja o onome što je korisno od toga tako da nismo u potrebi da tragamo za tim pored Kur`ana, takođe Indžil koji sada postoji je iskrivljen a dokaz tome je postojanje četiri Indžila, svaki od njih se razlikuje jedan od drugog, znači, ne postoji jedan Indžil tako da se neće oslanjati na njih (uzimati u obzir).
A što se tiče onoga ko traži znanje a koji posjeduje znanje kojim može spoznati istinu od zablude onda nema prepreke da se upozna sa njima (prijašnjim objavama) kako bi odgovorio na ono što je u njima od neistine i kako bi uspostavio dokaz nad onima koji ih prihvataju.

2. FETVA ŠEJHA IBN BAZA

Kaže pitalac: Da li je meni dozvoljeno - a ja sam musliman - da prolistam Indžil i čitam iz njega samo radi čitanja a ne iz bilo kojeg drugog razloga, I da li iman u nebeske knjige (objave), znači vjerovanje da su one od Allaha ili da vjerujemo u ono što je u njima došlo, okoristite nas Allah vas okoristio?

Odgovor:

Na svakom muslimanu je obaveza da vjeruje da su one od Allaha: Tevrat, Indžil i Zebur, te da vjeruje da je Allah objavio knjige vjerovjesnicima, i objavio im je suhufe (listove) u kojima je naredba i zabrana, pripovjed i podsjećaj, vijesti o nekim prošlim događajima, o pitanjima Dženneta i Vatre i slično tome ali on nema pravo da ih koristi jer su u njih ušla iskrivljavanja, promjene i izmjene, tako da on nema pravo da posjeduje Tevrat, Indžil ili Zebur i da u njima čita jer je u ovome opasnost zato što će on možda zanegirati istinu ili povjerovati u neistinu jer su ove knjige iskrivljene i izmijenjene, u njih su unesene od strane tih jevreja i kršćana - i drugih mimo njih - promjene i iskrivljavanja, kao i promjene u redosljedu (ono što je bilo ispred stavljeno je pozadi a ono što je bilo pozadi stavljeno je naprijed) , a Allah nas je učinio neovisnim od njih sa našom velikom knjigom - Plemenitim Kur`anom.
Preneseno je od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je u ruci Omera, radijallahu anhu, vidio dio Tevrata pa se rasrdio i rekao: "Jesi li ti u sumnji o sine Hattabov, a zaista sam vam došao sa njom - jasnom, čistom (vjerom), kada bi Musa bio živ ne bi mu preostalo ništa drugo osim da me slijedi." Neka je na njega mir i spas.
Suština je da tebi i drugima mimo tebe savjetujemo da ne uzimate ništa od njih, ne od Tevrata, ne od Zebura niti od Indžila, nemojte posjedovati ništa od njih, nemojte u njima ništa čitati, već ako se kod vas nađe nešto onda to zakopajte ili spalite, jer iako ima nešto od istine u njima mi nismo u potrebi za tim jer imamo ono što nam je dovoljno u Allahovoj knjizi - Kur`anu,  a ono što je ušlo od izmjene i promjene (tj. u prijašnje objave) to je zlo i neistina, a vjerniku je obaveza da se čuva toga i da se pazi da ne čita u njima jer će možda povjerovati u neistinu ili zanegirati istinu a način da se sačuva od toga je da ih ili zakopa ili zapali.
Nekad može biti dozvoljeno pronicljivom učenjaku da pogleda u njih kako bi odgovorio protivnicima Islama od jevreja i kršćana, kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, zatražio Tevrat kada su jevreji zanegirali kamenovanje, da bi pogledao u njega Allahov Poslanik, neka je na njega mir i spas, da bi oni nakon toga priznali.
Suština je da učenjaci koji poznaju šerijat Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, nekad mogu biti u potrebi da pogledaju u Tevrat, Indžil ili Zebur zbog islamskog cilja kao što je odgovor Allahovim neprijateljima, radi objašnjenja vrijednosti Kur`ana i onoga što je u njemu od istine i upute, a što se tiče običnih muslimana i onih sličnih njima oni nemaju pravo na to, već kada se kod njih nađe nešto od Tevrata, Indžila ili Zebura onda je vadžib to zakopati na lijepo mjesto ili ih spaliti kako zbog njih neko nebi skrenuo.

Izvor fetve šejha Usejmina: http://ar.islamway.net
Izvor fetve Ibn Baza: www.Binbaz.org
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 6 Rabiul Evel 1438 h.g.
05.12.2016

Upitan je šejh Nasir el-Fehd o hadisu (događaju) `Zatu Envat` i  da li su ashabi, Allah bio zadovoljan njima, postali nevjernici sa tim govorom ili nisu i zbog čega?

Pa je šejh odgovorio, Allah ga sačuvao:

Nisu postali nevjernici jer oni u osnovi nisu ni počinili nevjerstvo već je to bilo samo prelaženje granice u pitanju, kao što ni (potomci) Benu Israil nisu postali nevjernici sa tim njihovim pitanjem već je to prelaženje granice u traženju, a govor o ovom hadisu je dugačak ali nikako ne ukazuje na pravdanje neznanjem (tj. u velikom širku i kufru op.prev.) već suprotno tome u potpunosti, a Allah najbolje zna.

Izvor: el-Fetava el-Hairije
Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga učvrstio i ubrzao njegovo oslobađanje
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 2 Rabiul-Evel
01.12.2016

Pravila (odrednice) tekfira 

Pitanje:

Esselamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu naš uvaženi šejhu.
Koja su to pravila tekfira? Ko ima pravo da tekfiri pojedinca? Da li obični muslimani imaju pravo da tekfire pojedince poput onoga ko psuje Poslanika ili prijateljuje sa nevjernicima, svejedno da je u pitanju neznalica ili učenjak, i kakav je vaš stav po pitanju onoga ko izbjegava tekfir pojedinaca i upozorava na to? Kakav je vaš stav po pitanju onoga ko traži dijalog i raspravu na najljepši način?
Allah te pomogao, podario ti uspjeha, učvrstio tvoje korake i učinio Džennet našim i tvojim prebivalištem!

Odgovor:

Alejkumu selam we rahmetullah we berekatuhu, a nakon toga:
Govor o pravilima (odrednicama) tekfira ima poduža objašnjena ali ja ću to sažeti za tebe.
Od najbitnijh pravila tekfira su tri stvari:

Prva stvar: Da dokaz za djelo koje izvodi iz vjere (razlog tekfira) bude potvrđen!

Druga stvar: Da činjenje djela koje izvodi iz vjere od strane osobe bude jasno (vidljivo) bez (drugih) mogućnosti (tj. tumačenja)!

Treća stvar: Otklanjanje prepreka a ima ih četiri: Ikrah (prisila), Džehl (neznanje), Tevil (pogrešno tumačenje) i greška a svaka prepreka od ovih prepreka ima svoje objašnjenje.
I svako ko posjeduje znanje o određenom pitanju onda on ima pravo da u njemu sudi, čak iako je on od običnih muslimana, poput onoga ko zna da je ostavljač namaza kafir a potom vidi onoga ko ne klanja onda on ima pravo da ga proglasi nevjernikom, isto kao i onaj ko čuje onoga ko se ismijava sa vjerom i slično tome.

A što se tiče tekfira pojedinaca: Onda znaj, Allah ti se smilovao, da je pravac (mezheb) irdžaa u ovom našem vremenu duboko prodro kod onih koji se pripisuju selefizmu pa su se oni podijelili na dvije skupine.

Prva skupina: Onaj ko jezikom svoga stanja ili govorom kaže da ne postoje riječi ili djela koja izvode iz vjere već se sve to vraća na ubjeđenje.

Druga skupina: Onaj ko jezikom svoga stanja ili govorom priznaje da postoje riječi ili djela koja izvode iz vjere ali kod njega ne postoje nevjernici.

Nema sumnje da su obadva pravca neispravna (batil) dok je prvi neispravniji od drugog, a onaj ko razmisli o siri Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, njegovih ashaba i imama zna ništavnost (neispravnost) ovih pravaca jer prvo što su uradili ashabi nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, jeste tekfir skupine (ummeta) ljudi i borba protiv njih, a najpoznatije što se proširilo od selefa jeste njihov tekfir džehmija i glavešina džehmija poput Džehma (Džehm Ibn Safvan) Džada (Džad Ibn Dirhem) Bišra el-Murisija i Ibn Ebi Duada i drugih mimo njih.

Najpoznatija stvar zbog koje su novotari ispoljili neprijateljstvo prema šejhul-Islamu Ibn Tejmijji, rahimehullah, je njegovo tekfirenje onih koji su smatrali da su od evlija, poput Ibn Arebija, Ibnul-Farida, et-Tilmisanija i el-Qavnevija i drugih.

Najpoznatija stvar koju su negirali šejhul-Islamu Muhammedu ibn Abdulvehhabu je pitanje njegovog tekfira obožavaoca kaburova i drugih.

Rekao je šejh Muhammed u njegovoj trećoj risali od njegovih ličnih risala: "Ako oni više od dvadeset godina priznaju danonoćno, tajno i javno da je Tevhid koji je ispoljio ovaj čovjek - da je to vjera Allaha i Njegovog Poslanika - ali ljudi nam se ne pokoravaju, i da je ono što je on negirao širk i da je on iskren u svome negiranju ali kada bi samo bio sačuvan od tekfira i borbe bio bi na istini."

I rekao je u svojoj dvadeset devetoj risali: `I saznali ste da oni govore:` "Kada bi stanovnici Arida (predjeo u Nedždu) ostavili tekfir i borbu bili bi na vjeri Allaha i Njegovog Poslanika."

I rekao je u svojoj dvadeset osmoj risali:
"Ali oni se sa vama danas raspravljaju sa jednom šubhom pa poslušajte odgovor na nju. To je da oni govore: Sve je ovo istina, svjedočimo da je ovo vjera Allaha i Njegovog Poslanika osim tekfira i borbe! Čuditi li je se onome kome je odgovor na ovo skriven, ako potvrđuju da je ovo vjera Allaha i Njegovog Poslanika kako onda da ne bude nevjernik onaj ko je zanegira i ubije onoga ko je naređuje i zatvara ih, kako da ne bude nevjernik onaj ko naređuje da budu zatvarani? Kako da ne bude nevjernik ko dođe sljedbenicima širka i podstiče ih da se drže njihove vjere i uljepšava im je, i podstiče ih na ubijanje muvehida i uzimanje njihovih imetaka, kako da ne bude nevjernik a on svjedoči da ovo na što podstiče - da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, to negirao i zabranio i nazvao ga pripisivanjem suparnika Allahu (širkom) - i svjedoči da ovo što on mrzi, i mrzi njegove sljedbenike i naređuje mušricima da ih ubija - da je to Allahova vjera i Njegovog Poslanika. I znajte da dokaza za tekfir dobrog muslimana kada počini širk Allahu ili bude sa mušricima protiv muvehida - pa makar i ne počinio širk - ima više nego da se pobroje iz govora Allaha, govora Njegovog Poslanika i govora svih učenjaka."

Izvor: Ilmway.com
Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga učvrstio i oslobodio
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 29 Sefer 1438 h.g
29.11.2016

Pitanje:

Ponekad me zadesi glavobolja koja potraje pa nemogu klanjati namaz osim da pomjeram (išaretim) glavom i ne činim sedždu zbog ove glavobolje - zbog koje nemogu činiti sedždu dok imam glavobolju - pa kakav je propis?

Odgovor:

Allah uzvišeni kaže:

فَاتَّقُوا اللَّهَ مَا اسْتَطَعْتُمْ 
"Pa bojte se Allaha koliko možete." (Et-Tagabun, 16 ajet)

i kaže uzvišeni:

لَا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا
"Ne opterećuje Allah dušu, izuzev mogućnošću njenom." (El-Bekara, 286 ajet)

Pa onaj čija glava bude pogođena sa bolešću zbog koje mu biva teško da čini sedždu na zemlji i to mu pričinjava štetu onda nema prepreke u tome, išaretit će pokretima tako što će njegova sedžda biti niža od rukua i nema prepreke u tome, činit će ruku i sedždu išaretima (pokretima) ali će njegova sedžda biti niža od rukua, činit će ruku u vazduhu i sedždu u vazduhu ali da mu sedžda bude niža od rukua ako mu dodirivanje zemlje sedždom pričinjava poteškoću i (ako mu pričinjava poteškoću) činjenje sedžde na zemlju zbog bolesti u glavi ili drugih bolesti koje ga sprečavaju da čini sedždu na zemlji.


Šejh Ibn Baz rahimehullah
Izvor: www.binbaz.org
Prevod: Redžematović Jasmin 
Medina: 24.2.1438
24.11.2016

Prisustvovanje sahrani prijatelja nevjernika, u crkvi, iz poštivanja prema preminulom!

Pitanje:

Da li je dozvoljeno muslimanu da prisustvuje sahrani prijatelja koji nije musliman ako to biva u crkvi iz poštivanja i uvažavanja prema umrlom?

Odgovor:

Zahvala pripada Allahu.
Nije dozvoljeno muslimanu da prati dženazu nevjernika, niti da ulazi u njihove crkve, svejedno u smislu poštivanja ili u smislu uvažavanja i slično tome, jer u praćenju dženaze ima nečega od ljubavi, poštivanja i uvažavanja, a ovo nije dozvoljeno pružiti nevjerniku po ispravnom stavu.
A potom, pitalac je rekao: "Da prisustvuje dženazi prijatelja koji nije musliman!" Nije dozvoljeno muslimanu da uzme kafira za prijatelja, jer nam je Allah naredio da im iskažemo neprijateljstvo, da ih napustimo i udaljimo se od njih, a ovo ne znači nepostojanje odnosa sa njima, prodaje, kupovine ili zajedničke trgovine, ovo je jedna stvar a uzimanje njih za prijatelje je druga stvar, rekao je uzvišeni:


لَّا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلَوْ كَانُوا آبَاءَهُمْ أَوْ أَبْنَاءَهُمْ أَوْ إِخْوَانَهُمْ أَوْ عَشِيرَتَهُمْ ۚ أُولَٰئِكَ كَتَبَ فِي قُلُوبِهِمُ الْإِيمَانَ وَأَيَّدَهُم بِرُوحٍ مِّنْهُ ۖ وَيُدْخِلُهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا ۚ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ ۚ أُولَٰئِكَ حِزْبُ اللَّهِ ۚ أَلَا إِنَّ حِزْبَ اللَّهِ هُمُ الْمُفْلِحُونَ


"Nećeš naći ljude koji vjeruju u Allaha i Dan posljednji, a da vole onog ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovom, makar bili očevi njihovi ili sinovi njihovi ili braća njihova ili rod njihov. Takvima je upisao u srca njihova iman i ojačao ih Duhom od Sebe, a uvešće ih u bašče ispod kojih teku rijeke, vječno će biti u njima. Zadovoljan je Allah njima i zadovoljni Njime. Takvi su stranka Allahova! Besumnje! Uistinu! stranka Allahova - oni su oni koji će uspjeti!"
(El-Mudžadela, 22 ajet)

A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Ne otpočinjite jevreje i kršćane sa selamom (pozdravom) a kada ih susretnete na putu natjerajte ih na njegov najuži dio." Hadis prenosi imam Muslim u svome Sahihu, broj 2167, od hadisa Ebu Hurejre, radijallahu ahnu.


Šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga učvrstio i oslobodio
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 1 Sefer 1438 h.g. (3 Novembar 2016)

Pitanje:

Ako doda na broj rekata u namazu ili oduzme ali ne učini sehvi sedždu da li je onda namaz neispravan?

Odgovor:

Tu postoji objašnjenje: Ako je namjerio da izostavi sehvi sedždu dok se nalazi u namazu, ako ovo uradi namjerno a poznaje šerijatski propis onda njegov namaz biva neispravnim, ali ako nije znao ili je zaboravio onda namaz nije pokvaren, njegov namaz je ispravan. Ako je dovršio namaz s namjerom da učini sehvi sedždu a potom je zaboravi ili je namjerno izostavi - nakon toga, nakon što preda selam - njegov namaz je ispravan ali biva griješan zbog njegovog ostavljanja sehvi sedžde koja mu je obavezna i koja upotpunjuje njegov namaz, ali izostavljanjem nje njegov namaz nije nevažeći jer ga on upotpunio sa selamom a ova sehvi sedžda mu je obavezna (upravo) radi upotpunjavanja namaza, pa ako učini sehvi sedždu - to mu je i obaveza - a ako ne učini sehvi sedždu biva griješan a njegov namaz je ispravan ali je griješan. Ali ako izostavi sehvi sedžu iz zaborava ili nepoznavanja šerijatskog propisa onda nije ništa dužan učiniti.

Šejh Abdulaziz ibn Baz rahimehullah
Izvor: http://www.binbaz.org
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 10 Sefer 1438 h.g. 10 Novembar 2016


Pitanje:

 Je li dozvoljeno sklopiti bračni ugovor sa djevojkom ukoliko se ona nalazi u periodu mjesečnog ciklusa?

Odgovor:

Zahvala pripada Allahu.
Osnova u tome je dozvoljenost, po pitanju zabrane toga nije došao ni Kur`an, ni sunnet, ni konsenzus, ni govor ashaba, niti ispravan kijas (analogija), niti znam ikoga od učenjaka koji su to zabranili ili smatrali pokuđenim, osim što jedan broj učenjaka smatra pokuđenim da se žena preda svome mužu dok je ona u hajzu kako on sa njom nebi imao odnos i tako zaradio grijeh.
Propis ovog pitanja se nekad zna pobrkati nekim ljudima sa propisom talaka u hajzu, a između ova dva pitanja nema ništa zajedničko.
Tako da je bračni ugovor sa ženom u hajzu dozvoljen po konsenzusu, dok je talak žene koja je u hajzu, a sa kojom se imao intimni odnos (tj. u periodu čistoće prije nastupanja mjesečnog ciklusa, op. prev.), haram po konsenzusu.

Šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga učvrstio i oslobodio
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 1 Sefer 1438 h.g. (3 Novembar 2016)


KO NE TEKFIRI KAFIRA I SAM JE KAFIR - ŠEJH SULEJMAN EL-ULVAN

Brat pita o pravilu: "Ko ne tekfiri kafira i sam je kafir!"
Kada biva kafirom onaj ko ne tekfiri kafira?
Ovdje postoji detaljno pojašnjenje (tefsil) i u tome ima sedam kategorija.

Prva kategorija:

Ko ne tekfiri jevreje, kršćane i mušrike svejedno da se radi o njihovoj kategoriji ili pojedincima od njih, ovakav je kafir jer je zanegirao ono što je kategorično u Šerijatu.

Druga kategorija:

Ko ne tekfiri onoga ko preuzme neku drugu vjeru, poput čovjeka muslimana koji pređe u jevrejstvo, kršćanstvo ili vatropoklonstvo - i ovakvoga ne proglasi nevjernikom - onda je on kafir jer je porekao ono što je kategorički precizirano u Šerijatu.

Treća kategorija:

Ko počini djelo koje poništava Islam po konsenzusu, nad njim se uspostavi dokaz i otkloni mu se šubha, i ovaj ga ne proglasi nevjernikom ali ne zbog šubhe niti zbog tevila koji je pri njemu (pogrešnog tumačenja), već se to desi zbog strasti ili zato što ga ta stvar ne interesuje, onda ovakav takođe potpada pod pravilo: "Ko ne tekfiri kafira i sam je kafir!"

Četvrta kategorija:

Ko ne protekfiri onoga ko počini djelo koje poništava Islam zbog šubhe koja je pri njemu, kao što je vjerovanje da se dokaz nije uspostavio nad njim, ili da se po pitanju njega nisu ispunili svi uslovi (tj. uslovi tekfira), onda ovakav ne biva nevjernikom po konsenzusu.

Peta kategorija:

Ko ne tekfiri kafira zbog novotarije koja je pri njemu, poput murdžije koji poništivače Islama ograničava ubjeđenjem, poricanjem ili ohalaljivanjem, tako da on nije protekfirio kafira zbog novotarske šubhe koja je pri njemu, ovaj takođe ne postaje nevjernikom po konsenzusu. Jer kada bi se ovaj tekfirio, sve novotarske skupine od murdžija, ešarija, kerramija i salimija bi se tekfirile, a niko ne zastupa ovo mišljenje.

Šesta kategorija:

Ko ne tekfiri onoga oko kog postoji razilaženje, svejedno da je u pitanju kategorija ili pojedinac, poput ostavljača namaza, sihirbaza ili slični njima, u ovom slučaju postoje dva stanja:

 1 - Prvo stanje:

Da ga ne tekfiri jer je to samo djelo od svih djela - a ovo je stav novotara - pa zbog toga neće postati nevjernikom, po jednoglasnom mišljenju takođe.

2 - Drugo stanje:

Da ga ne tekfiri zbog toga što su dokazi kod njega na istom stepenu (tj. nakon gledanja i upoređivanja dokaza i ulaganja truda u tom pitanju), ovakav ne biva nevjernikom po konsenzusu, jer kada bi ovaj bio protekfiren, bili bi onda protekfireni četvorica imama i bili bi protekfireni veliki imami selefa poput Zuhrija i drugi mimo njega, a ovaj stav niko ne zastupa.
A nakon toga, imami selefa su se razišli po pitanju haridžija, imami selefa su se razišli po pitanju muatezila, imami selefa su se razišli po pitanju nekih pojedinaca kao što je na primjer Hadždžadž, i oni nisu tekfirili jedni druge, čak nisu jedni druge proglašavali novotarima jer je to bio proizvod razumijevanja (tumačenja, shvatanja - tevila) i idžtihada.
Tako su se ashabi razišli po pitanju nevjerstva haridžija, pa oni što su ih tekfirili nisu rekli onima što ih nisu tekfirili: Vi ste murdžije! Niti su rekli oni koji ih nisu tekfirili onima koji su ih tekfirili: Vi ste haridžije!
Ovaj Hasan El-Basri, Omer AbdulAziz i Mudžahid su tekfirili Hadždžadža Ibn Jusufa i smatrali su ga murtedom, a Muhammed Ibn Sirin i druga skupina učenjaka ga nisu smatrali nevjernikom i pored toga nisu smatrali jedni druge zabludjelim niti su tekfirli jedni druge, jer je sve to bio proizvod idžtihada i svako je gledao da li su se uspunili svi dokazi koji upućuju na njegov kufr ili bi drugi kazali da se nisu ispunili svi dokazi koji ukazuju na njegov kufr. I zbog toga su se razišli i nisu jedni druge proglašavali nevjernicima, niti su jedni druge proglašavali novotarima, niti su jedni druge bojkotovali, a da ne govorimo o proglašavanju novotarem ili tekfirenju.

Sedma kategorija:

Da to bude po pitanju skupina oko kojih postoji konsenzus, a potom se neka osoba raspravlja oko pojedinaca od njih a ne (tekfiru) njihove kategorije (tj. skupine), tj. kao da kaže: Ja se slažem po pitanju tekfira kategorije (vrste, tj. skupine) ali se ne slažem po pitanju tekfira pojedinca (od njih), (i kaže) a konsenzus je postignut u pogledu vrste a nije postignut u pogledu pojedinca. Ovaj takođe neće biti nevjernik jer on nije porekao kategoričnu stvar a od uslova (šartova) tekfira jeste da osoba zanegira (porekne) ono što je kategorično, a u ovom slučaju je kategorična vrsta (kategorija, skupina) a ne pojedinac.
Ali kada bi porekao ono što je kategorično makar bio u pitanju i pojedinac, kao što je prethodilo u drugoj i trećoj kategoriji, postat će nevjernik, jer je to kategorički (definisano u Šerijatu) a ovo nije kategorički (definisano).
Ovo su sedam kategorija u meseli: Ko ne tekfiri kafira i sam je kafir.


Šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga učvrstio i oslobodio
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, Zul-Qa`de 1436 h.g.

KAZNA KOJU NE OSJEĆAŠ

Da li si kažnjen a da to i ne osjećaš?
Čuvaj se kazne koju ne osjećaš!
Kada te pogodi musibet da li je to kazna zbog tvojih grijeha ili je to iskušenje zbog tvojeg imana?
Trebaš znati da je kazna koju ne osjećaš teža i veća od kazne koju osjećaš.
Jedan student je rekao svome šejhu: Koliko smo nepokorni Allahu a On nas ne kažnjava? Pa mu odgovori šejh: Koliko te Allah kažnjava a da ti to i ne znaš?!
Zar ti nije oduzeta slatkoća obraćanja Allahu, niko nije iskušan sa većim iskušenjem od osornosti srca, najveća kazna koja te može pogoditi je malo uspjeha u činjenu dobrih djela.
Zar ti nisu prošli dani bez učenja Kur`ana, možda ti čuješ Njegov govor:

لَوْ أَنزَلْنَا هَٰذَا الْقُرْآنَ عَلَىٰ جَبَلٍ لَّرَأَيْتَهُ خَاشِعًا مُّتَصَدِّعًا مِّنْ خَشْيَةِ اللَّهِ 

"Da smo spustili ovaj Kur'an planini, sigurno bi je vidio poniznu, rascijepljenu iz straha od Allaha."
(El-Hašr, 21 ajet)
Dok ovo na tebe ne ostavlja traga kao da nisi čuo ajet.
Zar ti nisu prošle duge noći a tebi zabranjen noćni namaz?
Zar ti nisu prošla vremena kada se za dobra djela višestruko nagrađuje: Ramazan,
šest dana Ševala, deset dana Zul-Hidžeta a ti to nisi uspio iskoristit kako treba!
Koja kazna je veća od ove?
Zar ne osjećaš težinu prilikom činjenja pokornosti?
Zar tvoj jezik nije skučen i ne spominje Njega uzvišenog?
Zar ne osjećaš slabost pred strastima i pohotama?
Zar nisi iskušan ljubavlju za imetkom, ugledom i poznatošću?
Koja kazna je veća od ove?!
Zar ti ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i laži nisu postale lake?
Zar te tvoja praznina nije zaposlila onim što te se ne tiče?
Zar nisi zaboravio ahiret a dunjaluk učinio tvojom najvećom brigom?
Ova propast je samo jedna od Allahovih kazni.
Pripazi se, jer najmanja Allahova kazna je ono što osjećaš u imetku, djeci i zdravlju,
a najveća kazna je ona koju ne osjećaš u svom srcu!

Da li je svako iskušenje i musibet, koji te snađe, kazna zbog tvoje slabosti,
i da li je svaki belaj i musibet kazna?

Odgovor: Ono što vjernike pogađa od belaja i musibeta na dunjaluku, to je zbog onoga
što su njihove ruke zaradile sa jedne strane, rekao je uzvišeni:

وَمَا أَصَابَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ

"A šta vas pogodi od nesreće - to je šta ste zaradili rukama svojim."
(Eš-Šura, 30 ajet)
A sa druge strane to biva shodno njihovim stepenima kod Allaha na drugom svijetu.
Od njih (tj. vjernika) ima onih koji budu kažnjeni za grijehe koje su zaradili na ovom dunjaluku, sve dok ne sretnu Allaha na Sudnji dan bez ijednog grijeha, a ovakvi su na većem stepenu od onih koji će sresti Allaha sa svojim grijesima i greškama. Zbog ovoga su vjerovjesnicima iskušenja bila pooštrena, potom dobrim a potom onim sličnim njima a zatim onim sličnim njima, jer su oni počasniji kod Allaha od drugih.
A ko bude mimo toga onda je njegova nagrada (tj. kazna), shodno onome što su njegove
ruke počinile na ovom dunjaluku, shodno njegovom stanju.

A što se tiče nevjernika:

لَيْسَ لَهُمْ فِي الْآخِرَةِ إِلَّا النَّارُ 

"To su oni koji će na Ahiretu imati samo vatru." (Hud, 16 ajet)
Za njih nema nagrade koja će biti uvećana niti stepena koji će se povećavati, niti grijeha koji će biti obrisani. A Allahova mudrost podrazumijeva da im On ne čuva (tj. ostavlja) dobra djela za drugi svijet već djela koja su bila dobra, i dobro koje su učinili stvorenjima - bit će nagrađeni i to će im biti nadoknađeno na dunjaluku, tako što će im biti smanjenje poteškoće i bolesti, i njima se neće prigovarati niti će biti iskušavani ovom vrstom musibeta i belaja ali na Sudnjem danu oni neće imati nikakvog udjela.

Izvor: Program šerijatske rukje
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina. 29 Muharrem 1438 h.g.
30 Oktobar 2016


Pitanje:

 Da li je dozvoljeno da žena uči ezan i ikamet za namaz?

Odgovor:

Nije propisano ženi da uči ezan ili ikamet za njen namaz, to je posao muškaraca, znači što se tiče žena ezan ili ikamet njima nije propisan već one klanjaju bez ezana ili ikameta.
One trebaju voditi brigu o vremenu (tj. namaskim vremenima), skrušenosti, da se ne igraju u namazu, isto kao i muškarac, tako je i ženi obaveza da bude skrušena, da njen pogled bude na mjestu činjenja sedžde i da se kloni igranja, da se ne igra rukama niti bilo čime drugim. Tako je sunnet za vjernika u namazu i za vjernicu takođe. A samo Allah daje uspjeh.

Izvor:
www.binbaz.org.
Odgovorio Šejh Ibn Baz rahimehullah

Prevod: Redžematović Jasmin
Medina: 05-19-1437 (Džumadel-Ula)
28.02.2016


Pitanje:

 Da li je ženi propisan ezan i ikamet za namaz?

Što se tiče muškarca on treba da uči ezan i ikamet makar bio i sam, ako je na putu propisano mu je da uči ezan i ikamet iako je sam. Dok je to farz kifaje džematu, ako jedan od njih to učini sa drugih spada obaveza, kada jedan od njih prouči ezan i ikamet to je dovoljno.
Što se tiče pojedinca (muškarca) razišli su se po pitanju obaveznosti toga njemu, ali bi trebalo to da radi, ako bude sam neka uči ezan i ikamet. Što se tiče žene njoj to nije propisano, ženi nije propisan ezan niti ikamet jer je to vezano samo za muškarce - poziv na prisustvovanje u džematu u tačno određenim vremenima - a žena klanja u svojoj kući i ona nije u potrebi za ovim. Tako da je suština da ženi nije obavezan ezan i ikamet, niti joj je to propisano, već ona počinje svoj namaz tekbirom `Allahu Ekber`, uči početnu dovu i klanja kao što klanjaju muškarci ali joj nije propisan ezan i ikamet jer za to ne postoji dokaz.

Voditelj: Dobro, ako bi muškarac zaboravio ezan i ikamet?

Šejh: Ako bi ih izostavio iz zaborava neće škoditi, čak iako bi ih namjerno izostavio njegov namaz je ispravan, ali biva griješan ako ih mujezin izostavi u džematu. Ako budu trojica i ne uče ezan na putovanju ili u selu u kojem nema drugih osim njih, ili u njihovom mesdžidu - a ne uče ezan - bivaju griješni. Isto tako ako ne bi proučili ikamet ali namaz im je ispravan, jer je to vadžib izvan namaza i ne kvari ga, nije sastavni dio samog namaza već je izvan njega. Tako da kada musliman ostavi ezan i ikamet njegov namaz je ispravan ali mogu biti griješni ako su u džematu a ne uče ezan onda su svi griješni. Kada je u pitanju pojedinac, u vezi njega i da li je on griješan ima mišljenja (viđenja), onaj ko je sam na putovanju da uči ezan i ikamet - ovo je njemu sunnet - ali ako bi to izostavio da li je griješan ili ne, to je pitanje. Vjerodostojno je prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao Maliku Ibn Huvejrisu i njegovom drugu: "Kada nastupi namaz učite ezan i ikamet" A u drugom izrazu: "Neka jedan od vas dvojice uči ezan." Tako da se ezan traži od svih, čak i od dvojice, i od jednog se traži ezan i ikamet jer je to poznati šerijatski propis za namaz, poznat je kada su u pitanju muškarci, tako da ne priliči da se ostavi čak ni pojedincu na putovanju, ili u selu ako u njemu nema nikog osim njega, onda mu je poželjno da uči ezan i ikamet, ali ako ih ima dvojica i više onda su ezan i ikamet obavezni, jedan od njih uči ezan i jedan od njih uči ikamet, mujezin ili neko drugi.

Izvor:
www.binbaz.org.
Odgovorio Šejh Ibn Baz rahimehullah

Prevod: Redžematović Jasmin
Medina: 05-19-1437 (Džumadel-ula)
28.02.2016

Pitanje:

Da li je dozvoljeno davati krv bolesnom čovjeku koji je skoro da ode u propast (preseli) a nije na dini Islamu?

Odgovor:

Nije mi poznato da ima prepreke u tome, jer Allah uzvišeni u Njegovoj Velikoj Knjizi kaže:

لَّا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ لَمْ يُقَاتِلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَلَمْ يُخْرِجُوكُم مِّن دِيَارِكُمْ أَن تَبَرُّوهُمْ وَتُقْسِطُوا إِلَيْهِمْ 

"Allah vam ne zabranjuje prema onima koji se ne bore protiv vas zbog vjere, i ne izgone vas iz domova vaših - da im činite dobro..." (El-Mumtehina, 8)

Allah nas je obavijestio da nam On ne zabranjuje da činimo dobročinstvo i da se lijepo ophodimo prema nevjernicima koji se nisu protiv nas borili i koji nas nisu iz naših domova istjerivali, a onaj ko je u nuždi je u velikoj potrebi da mu se pruži prva pomoć.

Majka Esmina, ćerka Ebu Bekra es-Sidika, Allah bio zadovoljan njima, dok je još bila nevjernica je došla svojoj ćerci, u Medini u vremenu primirja između Vjerovjesnika, neka je na njega mir i spas, sa stanovnicima Mekke i tražila od nje da spaja rodbinske veze sa njom, pa je Esma pitala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome pa joj je odgovorio da spaja rodbinske veze sa njom rekavši: "Spajaj rodbinske veze sa tvojom majkom." A bila je nevjernica.

Pa kada onaj ko je u ugovoru sa muslimanima (muahid) ili kafir kojem je pružena sigurnost a između nas i njih nema rata - kada bude u velikoj nuždi za tim onda nema ništa sporno da mu dadne sadaku u vidu krvi, isto kao kada bi morao pojesti lešinu, i ti imaš nagradu za to jer nema prepreke da pružiš pomoć onome ko je u nuždi za sadakom.

Šejh Ibn Baz rahimehullah
Izvor: www.binbaz.org

Prevod: Redžematović Jasmin 
Medina: 05.11.1437
20.02.2016



Pitanje:

Kakav je propis obavljanja namaza u pantalonama, posebno jer neki koji ih nose, otkriva im se dio avreta u toku njegovog rukua i sedžde u namazu?

Odgovor:

Ako pantalone (šalvare) prekrivaju između pupka do koljena muškarca, ako su široke i nisu uske - ispravan je namaz u njima, ali je bolje da preko njih obuče košulju (kamis) koja će prekriti ono što je između pupka i koljenja i da je spusti do polovine potkoljenice, ili do članka jer je to potpunije u prekrivanju.

Namaz u izaru (omotaču), koji prekriva, je bolji od namaza u pantalonama ako preko njih nije obučena košulja koja prekriva, jer je izar potpuniji u prekrivanju od pantalona.


Izvor:
Medžmu Fetava ve Resail, 10 tom, poglavlje Fikhus-Salat
www.binbaz.org.
Odgovorio Ibn Baz

Prevod: Redžematović Jasmin
Medina: 05-11-1437 (Džumadel-ula)
20.02.2016