Hvala
Allahu Gospodaru svih svjetova, a lijepa završnica pripada bogobojaznima, i
nema neprijateljstva osim prema zulumćarima, i svjedočim da nema drugog boga
osim Allaha Jednog Koji nema sudruga, Boga prijašnjih i potonjih, i svjedočim
da je naš predvodnik i vjerovjesnik Muhammed sin Abdullahov Njegov Poslanik,
imam svih vjerovjesnika i pečat svih poslanika, neka je na njega selevat i
bereket, i na njegovu porodicu, i njegove ashabe, i na sve one koji ga u dobru
slijede do Sudnjeg dana.
A
nakon toga: Zaista nam je Allah upotpunio vjeru, i blagodat prema nama
usavršio, i zadovoljan je da nam islam bude vjera, rekao je Uzvišeni:
“Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da
ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – već se bojte Mene. Sada
sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan
sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ide,
3)
I
ja pišem ovaj proglas s’ kojim Allahu ispovijedam vjeru da bude savjet cijelom
ummetu, a stanovnicima Egipta posebno, izlazeći time iz pogrdnosti skrivanja
znanja, jer je rekao Uzvišeni Allah u Njegovoj Knjizi:
“One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo
Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah
prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju; oprostiću samo
onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja
sam milostiv.” (El-Bekare, 159,160)
I
rekao je Uzvišeni:
“A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima
je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa
kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi
zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!” (Ali ‘Imran, 187)
I
rekao je Uzvišeni:
“Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od
lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!” (El-Ma'ide, 63)
I
rekao je Uzvišeni:
“I neka među vama bude onih koji će na dobro
pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele
postići.” (Ali ‘Imran, 104)
I
rekao je Uzvišeni:
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada
pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha
vjerujete.” (Ali ‘Imran, 110)
Vjerodostojno
je prenešeno kod Muslima, u hadisu od Temima Ed-Darija, Allah bio zadovoljan
njime, od Allahovog Poslanika, alejhi selam, da je rekao: Vjera je savjet, tri
puta. Rekosmo: Kome, o Allahov Poslaniče? Reče: Allahu, Njegovoj Knjizi,
Njegovom Poslaniku, predvodnicima muslimana i svim ljudima.
I
na osnovu ovoga, kažem, tražeći pomoć od Allaha Uzvišenog, tražeći svijetlo i
uputu i dokazujući Allahovom Knjigom i Sunnetom Njegovog Poslanika, neka je na
njega mir i spas, i (dokazujući) shvatanjem prvih generacija, od ashaba, tabina
i imama prvaka.
Novi
egipatski ustav crpi svoje propise od ljudi, tako da je njegov program
sastavljen od:
Prvo:
Narod je izvor vlasti.
Drugo:
Sistem vladanja je demokratski.
Treće:
Potpuna sloboda mišljenja, inoviranja, stava, stanovanja, posjedovanja, boravka
i putovanja.
Kažem:
Demokratski sistem potiskuje (udaljava) Allahov šerijat sa Njegove Zemlje, i
oduzima pravo Allaha da sudi Njegovim stvorenjima, i izvor vlasti u ovom
sistemu je narod, u šta spada i zakonodavna vlast, i propisivanje zakona, što
znači da je sistem kome se demokratija pokoroava izmišljeni zakon, a ne Kitab i
Sunnet, i demokratija opstoji na principu slobode pojedinca, tako da svaka
osoba u hladu demokratije ima pravo da radi šta god hoće, i da praktikuje šta
god hoće, i ima pravo govora pa kakav god bio taj govor, sve dok se taj govor
ne suprotstavi izmišljenom zakonu države.
Ovim
postaje jasno da je ovaj zakon izmišljen zakon – o kojem Allah nije objavio
nikakva dokaza, tako da je on nevjernički tagutski zakon, tako da ga nije
dozvoljeno prihvatiti i slagati se sa njim, niti suditi njime, niti tražiti
presudu kod njega, jer je rekao Uzvišeni Allah:
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono
što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im
se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da
ih u veliku zabludu navede.”
(En-Nisa, 60)
“Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede,
onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko
Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.” (El-Ahzab, 36)
“I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje
i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti
dolazi;” (El- Ma'ide, 48)
“I sudi im prema onome što Allah objavljuje i
ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega
što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih
zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar
oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija
narodu koji čvrsto vjeruje?”
(El-Ma'ide, 49-50)
Uskoro
će izaći nakon ovog proglasa dodatak sa dokazima i govorima imama i uleme o
obaveznosti suđenja po Kitabu i Sunnetu, i o propisu onoga ko se okrene od
toga, a sa Allahom je svaki uspjeh.
I
zbog toga je haram glasati za ustav, jer nije dozvoljeno glasati da bi se
sprovodio Allahov šerijat ili ne, (tj. Ibadet suđenja po Allahovom šerijatu se
ne daje na izglasavanje i biranje, nije to stvar koju vjernik može i nemora da
izabere, već je to stvar oko koje nema polemike i zato se Šerijat ne daje na
izglasavanje, op. prev), i nije dozvoljeno glasanje radi potvrđivanja kufra i
šrika, već je obaveza negiranje istog i odricanje od njega i njegovih
sljedbenika uopšteno, i obaveza je onome ko je glasao da se pokaje Allahu
Uzvišenom, i da obznani njegovo odricanje od njega, i da traži da se uspostavi
Allahov šerijat, jer zaista je prethodni sistem srušen da bi se na njegovim
ruševinama uspostavio Allahov sud, a ne da bi se jedan nevjernički zakon srušio
da bi na njegovom mjestu došao drugi nevjernički zakon.
Odgovor
na šubhe onih koji dozvoljavaju glasanje za ustav
Prva šubha i odgovor
Tvrdnje
da u ovom glasanju nije prihvatanje ustava ili slaganje sa njim ili
zadovoljstvo njime, i da oni koji su ga postavili nisu ga izabrali (tj. nisu
zadovoljni njime).
Odgovor:
Odbacuje se (šubha) jer mimo onoga ko (svojevoljno) bira je onaj ko je
prisiljen, a oni nisu prisiljeni, već su oni (svojevoljno) izabrali govor ili
djelo, a onaj ko nešto prihvati svojim govorom ili pisanjem nije opravdan, osim
ako je prisiljen a njegovo srce smireno u imanu, takav je opravdan, rekao je
Uzvišeni Allah u Njegovoj Knjizi:
“Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u
Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri
– čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba
Allahova i njih čeka patnja velika.”
(En-Nahl, 106)
Druga šubha i odgovor
Tvrdnje
da glasanje za ustav nije ništa drugo do odbijanje većeg od dva zla i moguće
pribavljanje manje od dvije štete su neistinite (batil) tvrdnje zbog nekoliko
stvari, odgovor na ovu šubhu biva sa nekoliko stvari.
Prvi odgovor: Novi ustav je identičan starom ustavu,
kao što su neki od njih kazali: ‘Oni koji vode brigu o ustavu danas su isti oni
koji su vodili brigu nad starim ustavom koji je to tražio od njih, i nisu oni
prvi koju su ga postavili.’ Shodno tome i stari i novi ustav je jedan isti
ustav, tako da je on isto zlo i ista šteta pa je obaveza kloniti se njega i
upozoravati na njega i tražiti sprovođenje Allahovog suda.
Drugi odgovor: Iako bismo prihvatili da su to dva
ustava i dva zla i dvije štete, ovo pravilo ‘Odbijanje jednog od dva zla i
pribavljanje manje od dvije štete’ se sprovodi na stvari mimo kufra od grijeha
i mefseda, pa ako svaka od dvije štete i dva zla bivaju kufr, obaveza je
kloniti ih se i ne biti zadovoljan njima, jer nije dozvoljeno muslimanu da
otkloni kufr drugim kufrom, niti da počini kufr da bi njime odbio veći kufr,
jer muslimanu nije dozvoljeno u bilo kojoj situaciji da prihvati kufr, ili da
bude zadovoljan njime, i da ga prihvati ili bira, ili da ga učini ili progovori
njime, ili da njemu poziva, osim onoga ko je prisiljen uz njegov šart (tj. da
se zaista dogodi ikrah-prisila, a šart ikraha je da onaj ko prijeti ubistvom,
mučenjem ili zatvorom – da je to kadar učiniti, op. prev.) bilo da je kufr veći
ili nije, jer je Allah obavezao džine i ljude da mu tevhid ispovjedaju i da mu
ibadet čine, i da vjeruju u Njega i Njegove Poslanike, rekao je Uzvišeni:
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se
klanjaju.” (Ez-Zarijat, 56)
I
rekao je Uzvišeni:
“Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova.” (El-Hadid, 7)
Rekao
je Uzvišeni:
“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se
objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i
Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato
vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima,
i mi se samo Njemu pokoravamo.'”
(El-Bekare, 136)
Treći
odgovor: Očuvanje vjere ima prednost nad očuvanjem života. Rekao je Šatibi,
Allah mu se smilovao, u El-Muvafakat:
‘Zaista
su životi cijenjeni i čuvaju se, i njihovo očuvanje se traži u smislu ako bi se
radilo o očuvanju života i trošenju cijelog imetka na njega, ili uništenju
života a očuvanju imetka – očuvanje života biva preče, pa ako se suprotstavi
njegovom očuvanju nestanak vjere, očuvanje vjere biva preče, iako bi se desilo
da to odvede u uništenje života, kao što je džihad protiv nevjernika i ubistvo
otpadnika.’
I
rekao je šejh Sulejman b. Sehman, Allah mu se smilovao:'Ako bi se poubijali
stanovnici sela i gradova, to je manje i lakše nego da postave taguta koji će
suditi suprotno šerijatu.’
Četvrti odgovor: Primjenjivanje ovog pravila u
prihvatanju ustava otvara vrata kufra vođama ostalih država, zbog kojeg će
putem Egipta krenuti predjeli, države i vlasti koji će postaviti izmišljeni zakon
i ustav koji će im suditi, slijedeći ovu fetvu: ‘Odbijanje jednog od dva zla i
pribavljanje manje od dvije štete', i misliće da su na istini i pravom putu, a
sudiće po tagutskom nevjerničkom sudu.
Rekao
je šejh Muhammed Hamid El-Fekij, Allah mu se smilovao, u njegovom komentaru na
Fethul Medžid komentar Kitabu Tevhida, na strani 278. ‘(Izmišljeni) Zakoni su
taguti, i oni koji su ih postavili i proširili (osigurali i poturili ih
ljudima) su taguti, uzeli su po primjer iz svake knjige koju je izmislio ljudski
mozak da bi time odvratio od istine s kojom je došao Allahov Poslanik, neka je
na njega mir i spas, bilo da je to uradio sa namjerom ili bez namjere on je
tagut.’
Peti odgovor: Prihvatanje ustava se nije dogodilo u
ikrahu kojem se pribjegava (tj. u stanju prisile, op. prev.), već se to
dogodilo svojevoljnim biranjem predsjednika i njegovih pomagača, i njihovim
htijenjem (iradetom tj. željom) i njihovim ubjeđenjem, i podrškom njima od
strane nekih ljudi, i zadovoljili su se njime i smirili su se na njemu, i ne
žele sud po Allahovom šerijatu, čak šta više, rekli su to jasno i javno, NE
VJERSKOJ DRŽAVI, i izabrali su demokratiju, i zadovoljili su se suđenjem pred
njom, i predvodništvo u tome su dali narodu a ne Allahu i porušili su osnovu
vjere i tekstove Kur'ana i Sunneta, i time je propala šansa za očuvanjem PET
NUŽNIH STVARI zbog kojih su došle vjere i zakoni, a to su očuvanje: vjere,
života, pameti, porijekla, imetka. I učenjacima je bila obavezna da'wa i poziv
na uspostavljanje Allahovog šerijata na Allahovoj Zemlji. I upozoravanje na sve
izmišljene zakone, i okupljanje ljudi u traženju uspostavljanja Allahove vjere
i Njegovog šerijata a ne okupljanje ljudi radi glasanja za nevjernički ustav.
Šta nakon ovog ustava?
Ostaće
ummet pod vlašću demokratksog taguta, pa hoće li se narod ikada pokrenuti za
promjenu toga? Kada i kako će se to dogoditi?
Treća šubha i odgovor
Tvrdnja
da pred muslimanima biračima ne postoji ništa osim ovog ustava ili nešto gore
od njega.
Odgovor na šubhu: Ovo su lažne (neistinite) tvrdnje,
naprotiv oni imaju treći izbor, i on se odnosi na svakog pojedinca, a to je
traženje da se uspostavi šerijat Gospodara svih svjetova, jer u Egiptu ima
sljedbenika islama i od ehli sunneta koji su spremni da uspostave sud po
Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika po uzoru na menhedž prvih
generacija ummeta, jer većina stanovnika Egipta voli Allaha i Njegovog
Poslanika, i želi da im se sudi po Allahovom šerijatu, ne po strastima ljudi, i
ne priliči muslimanu da ide putem onih koji gube nadu i da govori ljudima ‘pred
vama je samo zlo', a ono je zlo izmišljenih zakona i nevjerničkih ustava, zato
jer je hajr prisutan u ummetu, i suđenje po šerijatu je ono što traže skupine
pripadnika islama, narod koji je srušio nevjernički sistem Egipta je u snazi da
traži i zahtijeva suđenje po islamskom šerijatu.
Četvrta šubha i odgovor
Što
se tiče govora nekih od njih ‘Prihvatili su ovaj ustav jer predsjednik u uvom
trenutku ne može da napravi bolji od njega', na to se odgovara da je
prihvaćanje i slaganje sa ovim ustavom ulazak u nevjerničku demokratiju, kako
će se složiti i prihvatiti ga glasanjem za njega suprotstavljajući se Allahu
Uzvišenom u ohalaljivanju i oharamljivanju sistemom demokratije koji rješavanje
sporova vraća na ljude pored Allaha, kako će se složiti sa njim i prihvatiti
ovaj ustav a on u svojim načelima potvrđuje da je narod izvor vlasti. I
potvrđuje u svojim postulatima potpunu slobodu mišljenja, inoviranja i ideja
tako da on daje pravo slobode po pitanju vjerovanja, pa ko hoće može prihvatiti
koju god hoće vjeru, kao što, isto tako, ima slobodu govora i izražavanja, pa
on ima pravo da omalovaži šta god hoće od onoga što je šerijat obavezao da se
veliča.
Peta šubha i odgovor
A
što se tiče tvrdnji da u ustavu ima stvari koje su kufr ali da je zabranjeno
postavljati ih samo ako se to radi (svojevoljnim) biranjem, na to se odgovara
sljedećim:
Prvo:
Ustav je sav nevjernički-kufri, jer se on crpi od naroda, i narod je izvor
vlasti, a sistem vladanja je demokratski, a ono što se podudari sa šerijatom ne
smatra se šerijatom jer mu izvor nije Kitab i Sunnet, već mu je izvor vladavina
naroda i demokratski sistem.
Drugo:
Govor da uvođenje stvari u ustav koje su kufr ne biva svojevoljnim biranjem,
čini neispravnim to što je onaj koji to ne bira svojevoljno samo onaj ko je
prisiljen koji je pribjegao uvođenju tih zakona zbog prijetnje ubistvom, ili
kažnjavanjem, ili zatvorom od strane onoga ko je u stanju to uraditi, a ništa
od toga se nije dogodilo, već su ove stvari koje su kufr uvedene od strane
predsjednika i njegovih pomagača njihovom voljom i ubjeđenjem, i onih koji su
se složili sa njima na tome.
Uveli
su ih svojevoljno bez prisile, i smirila su im se srca na tome, ne želeći sud
po Allahovom šerijatu.
Šesta šubha i odgovor
A
što se tiče tvrdnji da glasači za ustav su između jedne i dvije nagrade, na ove
tvrdnje se odgovara:
Kako
može glasač za prihvatanje ustava biti nagrađen, a prihvatio je nevjernički
zakon svojom voljom bez prisile, naprotiv griješan je i obaveza mu je da se
pokaje i da obznani odricanje od ustava i njegovih sljedbenika.
Sedma šubha i odgovor
Tvrdnja
da je u napuštanju glasanja radost za unutrašnje i vanjske neprijatelje.
Odgovor na ovo je: Muslimane ne raduje izglasavanje
nevjerničko tagutskog ustava, biranje demokratije nevjerničke kao ustava
muslimana; sloboda pojedinca u razmišljanju, vjerovanju, uvođenju novina i
mišljenja je simbol od njenih (demokratskih) simbola, to ga ne raduje već ga
čini tužnim i žalosnim.
Osma šubha i odgovor
Tvrdnja
da onaj koji glasa za taj ustav ne prihvata ono što se kosi sa šerijatom niti
je time zadovoljan, ali ga podržava zbog nužnosti odbijanja onoga što je gore.
Odgovor na ovo glasi: Onaj koji glasa za ovaj ustav
svojevoljno i bez prisile kao što je prijećenje oružjem ili ubistvom ili
premlaćivanjem ili zatvorom od strane onih koji su u stanju da te prijetnje
sprovedu je od onih koji je prihvatio sve što se nalazi u tom ustavu
svojevoljno priznavao on to ili ne. A tvrdnja da je prinuđen je tvrdoglavost
(oholost).
Odgovor
na tvrdnju da on podržava ustav da bi odagnao veću štetu je: Nema VEĆE ŠTETE od
svojevoljnog glasanja za nevjernički ustav a puka tvrdnja da je to sa ciljem
odagnavanja veće štete je lažna (varljiva) nije stvarnost na šta ukazuje i činjenica
da će ustav biti sproveden i da će njegova načela nakon glasanja stupiti na
snagu iz toga proizilazi i da je državi obaveza da sprovode taj ustav koji
sadrži stvari kufra a na narodu je da mu se odazovu, da ga prihvate i da se
parniče pred njim a ovo je suština neposlušnosti i prkošenja Allahu i
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
“Oni koji su neposlušni Allahu i Poslaniku
Njegovu biće osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih. Mi
objavljujemo jasne dokaze, a nevjernike čeka sramna patnja.” (El-Mudžadele, 5)
I
kaže Uzvišeni:
“Zar oni ne znaju da onoga koji se
suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehennemska, u kojoj će
vječno ostati? To je ruglo veliko!”
(Et-Tevbe, 63)
A
nakon ovoga zla nema većeg zla, molimo Allaha za sigurnost (od upadanja u
ovakve greške) i zdravlje (razuma i tijela).
Deveta šubha i odgovor
Neki
od njih govore: Kada bi nekome od vas bilo dato da izabere ko će suditi
(vladati) državom, da li je to komunista ili kršćanin, a šerijat i razum
podrazumijevaju odabir onoga koji je manjeg zla i neprijateljstva prema
muslimanima.
Odgovara
mu se na sljedeći način: Ako je musliman taj koji bira, što se razumije iz
njihovih riječi: ‘nekome od vas bilo dato da izabere', pa musliman neće
izabrati da državom vlada ni komunista ni kršćanin već će obojicu odbaciti a
odabraće da državom vlada musliman a ako ne bude mogao njega izabrati već bude
prinuđen i primoran hladnim ili vatrenim oružjem da izabere jednog od njih
dvojice tada već nema izbora i biće opravdan, zbog govora Uzvišenog:
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti
njegovih.” (El-Bekare, 286)
I
Njegovih riječi:
“Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je
dao.” (Et-Talak, 7)
I
ovo je ono što nam naređuje šerijat, tj.zabrana postavljanja nevjernika kao
vladara države, dobrovoljno, ali ako bi bio nametnut silom onda se i nema pravo
IZBORA, molimo Allaha da podari ponos islamu i muslimanima a ponizi kufr i
njegove sljdbenike.
Deseta šubha i odgovor
Tvrdnja
da novoizabrani predsjednik nije u stanju da sprovede Šerijat zbog poznavanja
činjenice da zemljom vladaju sile nereda i poznajući stanje Međunarodne
zajednice kojom upravljaju Ujedinjene nacije na čelu sa Amerikom.
Kao
odgovor kažemo:
Prvo:
Mjesto i vrijeme su išli na ruku i sve je išlo u njihovu korist, kada ih je
Allah zaštitio poteškoće borbe, da postignu sud Allaha (Šerijat), onda kada su
se ujedinili i stali u lice protiv neistine i nepravde i srušili postojeći
nevjernički sistem (ustav) da bi sudili Allahovim zakonom i da to zahtijevaju
od njihova predsjednika a da mu oni budu podrška u tome te da to bude rješenje
i konačan udarac za sekulariste, liberalce, neprijatelje islama i sve nosioce
nereda.
A
što se tiče toga da bi Međunarodna zajednica odbila da državom vlada Allahov
zakon pa to samo još više povećava ustrajnost vjerniku, daje mu snagu i volju
da se drži svoje vjere a to je ujedno i DOKAZ da je na ispravnom vjerovanju i
ispravnom menhedžu (putu). Rekao je Uzvišeni:
“Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom
zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.” (El-Bekare, 120)
Drugo:
Zaista je uspostavljanje Allahove vjere, potpomaganje objave (Kur'ana i
sunneta), suđenje po Šerijatu preče nego zaštita života, u smislu da kada bi
bilo pitanje između čuvanja života i umrtvljivanja vjere, oživjeti vjeru je
preče pa makar to vodilo u ‘uništavanje’ života kao što je to slučaj u borbi
protiv nevjernika ili ubijanju otpadnika i kako je to pojasnila ulema. Vjera
ostaje i biva potpomognuta, a islamska država opstoji na ustrajnosti, borbi i
saburu. Dakle, vjera je PRVA (od pet) nužna stvar koju nam je obaveza čuvati,
dovesti sebe u opasnost na putu uzdizanja vjere je propisano; tako je
dozvoljeno muslimanu da u borbi uđe (zaroni) u redove mušrika s ciljem
uzdizanja Allahove riječi, ponosa vjere i odagnavanja neistine širka i mušrika.
Rekao je šejhul-Islam, ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: “Zabranjene stvari
se dijele u dvije vrste; prva je ona koja je kategorički zabranjena i nije ni u
jednom segmentu dozvoljena, niti u situacijama nužde (darure) niti mimo nužde,
poput širka, razvrata, govora o Allahu bez znanja, i čiste nepravde – a ovo
četvoro je spomenuto u riječima Allaha, dželle še'nuh:
Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni
i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za
koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.” (El-E'raf; 33)
I
ove stvari su zabranjene u svim vjerozakonima i svi poslanici su poslati da ih zabrane
tako da ni jedan dio od ovih stvari ne može biti dozvoljen nikako i ni u kojoj
situaciji.” (Završen citat; 14. tom)
Kažem:
Kakva bogobojaznost ostaje i koje pravilo zaslužuje da se uzme nakon što ode
vjera i izgubi se Allahov zakon, molimo Allaha da nam podari zdravlje (razuma i
tijela) i zaštiti nas od upadanja u zabluđujuće fitne, a On, doista, molbe
čuje.
Jedanaesta šubha i odgovor
Tvrdnja
da nema razlike između glasanja za odabir predsjednika i glasanja za ovaj
ustav.
Neki
od ovih govore: Ne nalazim veliku razliku između glasanja za predsjednika i
izglasavanja za ovaj ustav.
Kao
odgovor na ovo kažemo: Poređenje (kijas) izglasavanja ustava i glasanja za
predsjednika države je neispravno poređenje zbog nestabilnosti osnove sa kojom
se poredi (na koju se kijasi) tj.glasanje za predsjednika zbog ne prihvatanja
ove stvari i to iz dva razloga:
1.
Odabir predsjednika i vođe u islamu ne biva glasanjem već ga biraju utjecajni i
priznati ljudi a to su oni koji imaju ispravno vjerovanje i zdravo razmišljanje
od prvaka i predstavnika, kao što je bilo sa prisegom datom Ebu Bekru
es-Sidiku, Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebi Talibu, Allah njima bio zadovoljan.
A ne biva prisega niti odabir svačijim glasom kao što je to situacija sada. Već
priznati i utjecajni ljudi biraju onoga ko je najbolji u vjeri i razmišljanju
tako da on popravi vjeru kod ljudi i rasporedi njihov dunjaluk.
2.
Da li je odabrani predsjednik, Muhammed Mursi, zaslužan da bude izabrat po
pitanju njegove vjere i razmišljanja ili nije. A mi ako pogledamo predsjednika,
Muhammeda Mursija, vidjećemo da je iz stranke (partije) ‘Ihvanul- muslimin’ a
njihov pravac u ubjeđenju (akidi) kojeg slijedi ova skupina, kako je to
zapisano u njihovim knjigama, djelima i časopisima još od vakta njihova
osnivanja od strane Hasana el-Benne do dan danas i kao što tome svjedoče audio
zapisi suvremenika i autentičnih djela poput onih od Muhammeda el-Gazalija,
Jusufa el-Kardavija, Isam el-Irjana, Se'id Havaa, Abdul-Mun'im ebul-Futuha da
je od načela njihova pravca kojim idu:
-
Prijateljstvo sa jevrejima i kršćanima osim onih koji ratuju protiv njih.[1]
-
Poziv na jedinstvo tri vjere: islama, jevreja i kršćanstva te na ujedinjavanje
sa njima protiv ateizma i razvrata.[2]
-
Zalaganje za približavanje sa rafidijama (šijjama), i da razilaženje sa njima
nije akidetskog karaktera već da je to razilaženje u sporednim stvarima.[3]
-
Mržnja i neprijateljstvo su kod Hasana el-Benne na osnovu stranke
‘El-Ihvanul-Muslimun’ osnovate u četrnaestom stoljeću jer je to islam sa kojim
je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.[4]
-
Skupina u svoje redove okuplja: kršćane, rafidije, sufije, obožavaoce kaburova
(kuburdžije), eš'arije, maturidije i druge pod parolom ‘Sarađujemo tamo gdje
smo se složili a opravdavamo jedni druge gdje se raziđemo.[5]
-
Ova skupina se bori protiv poziva u ispravljanje vjerovanja (akide) jer, kako
oni kažu, to prouzrokuje razdvajanja riječi muslimana.[6]
-
Pozivanje demokratiji[7]
koja u suštini znači: Vlast odlučivanja je u rukama naroda, tako da je masa
izvor vlasti u koju spada i vlast propisivanja (tešri'), a sama demokratija
stoji na principu slobode pojedinca. U hladu demokratije pojedincu je
zagarantovana sloboda izražavanja i govora ma kakav bio, pa makar taj govor bio
govor kufra ili grđenja vjere. Također, njemu pripada i sloboda postupaka tako
da može raditi šta hoće pa makar i djela kufra sve dok se to (što govori i
radi) ne suprostavi izmišljenom državnom zakonu.
Egipatski
izabrani predsjednik, Muhammed Mursi, je ovog akidetskog ubjeđenja kojim ide i
skupina ‘El-Ihvanul-muslimun’ i lično sam svojim ušima čuo Muhammeda Mursija
nakon što se kandidovao za predsjednika a prije nego što je izabran kako u
jednom govoru jasno poziva na slobodu pojedinca u pogledu govora i izražavanja,
te postupaka i djelovanja. I objavio da između nas i kršćana nema akidetskih
(vjerskih) razilaženja te da je odsijecanje ruke za krađu od fikhskih pitanja a
ne kazni (sankcija) koje je obaveza sprovesti.
Zbog
toga, ne vidim velike razlike između glasanja za Ahmeda Šefika sekularistu i
glasanja za Muhammeda Mursija ihvanca, jer se oboica slažu po pitanju slobode
pojedinca u pogledu govora i izražavanja, postupaka i djelovanja, te
prijateljstvu sa jevrejima, kršćanima i rafidijama tako da ni jedan od njih
nije podoban za odabir i glasanje.
I
zbog ovih djela kufra (kufrijjat) poput poziva u približavanje vjera, poziva u
demokratiju[8],
govor o slobodi pojedinca u riječima i djelima se ne spušta propis tekfira na
pojedinca OSIM nakon pojašnjenja, upoznavanja i uspostavljanja dokaza
(ikametul- hudždže).
Zato,
njihovo poređenje je neispravno jer je osnova sa kojom se poredi neispravna i
ne slažemo se sa njom tako da ono što iz toga proizilazi (poređenje) je batil
(neispravno) i tako oboje i osnova i samo poređenje su neispravni a Allah
upućuje i podršku daje.
Nakon
toga, ovo je ustav i zakon kojim se mijenja Allahov šerijat i zamjena za njega,
traži se od ljudi da ga odaberu svojevoljno nakon što im je bio nametnut
nasilno a oni nemaju nikakve snage da ga odstrane i narod obmanjuju da je to
ŠURA (savjetodavno tijelo).
Rekao
je Šejhul-Islam, ibn Tejmijje, rahimehullah: “Zatim, nema razilaženja među
muslimanima da nije dozvoljeno narediti niti dati izun (dozvolu) za riječi
kufra ni zbog kojeg razloga već onaj koji ih izgovori je kjafir (nevrjernik)
osim da bude prisiljen pa ih izgovori jezikom a njegovo srce smireno na Imanu
(vjerovanju).” (El-Fetaval-Kubra 6/86)
Rekao
je Imam ibnul-Kajjim, rahimehullah: “Nema razilaženja u ummetu da nije
dozvoljeno dati izun (dozvolu) da se izgovaraju riječi kufra ni zbog kojeg
razloga osim prisiljenom a njegovo srce smireno na Imanu.” (I'lamul-Muvekki'in
3/178)
A
naš šejh, šejh Abdur-Rahman ibn Nasir el-Berrak u jednom svom tekstu koji je
objavljen 25.01.1434. h.god. pod naslovom ‘Hukmud-Da'veti Ila
Tahkimil-Kanunil-Vad'i Ve Iksauš-Šeri'ati’ kaže: “Na osnovu ovoga, obaveza je
znati da oni koji žele da sude po zakonicima a ne po islamskom šerijatu su
kjafiri a šta tek ako tome pozivaju i odbijaju da sude Islamom? Ovi su većeg kufra
(nevjerovanja) pa makar klanjali i postili a onaj ko skriva ovu želju u sebi on
je munafik.” (završen citat)
Rekao
je Ebu Abdullah, Mustafa ibnul-Adevi u pojašnjenju svojih razloga zbog kojih je
odbio da glasa za nacrt ustava: “Ovo što sam spomenu su neke opaske na nacrt
ustava koji je pripremljen da se za njega izjašnjava a samo jedna od tih opaski
(grešaka, propusta) je dovoljna da se čitav nacrt odbije a kamo li kada se sve
sakupe u jednom ustavu kojim će se suditi u državi i čijom će se politikom voditi
stanovništvo. Zaista, ustav poput ovoga povlači za sobom propast Egipta na
ovome svijetu a sramotu, bruku i Vatru na Sudnjem danu.” Zatim je rekao: “Zato
se pripazite i budite oprezni od ovog ustava, i čuvajte se da ga prihvatite. Da
li sam dostavio? Allahu posvjedoči.” (završen citat)
I
na kraju ovog proglasa kažem: Ovaj proglas, pojašnjenje propisa i upozorenje
nije striktno samo za Egipat i njegov ustav već je uopšten za sve ustave i
izmišljene zakone koji se suprostavljaju Allahovom šerijatu kojem je izvor
Allahova Knjiga (Kur'an) i sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u svakoj državi i u svakom vremenu a Allah je Jedini upućivač na put
razboritih. Molim Allaha da nas sačuva iskušenja i javnih i tajnih i da nas
Njegovom voljom uputi na istinu tamo gdje se razilazimo a On, Subhaneh, upućuje
na Pravi put onoga koga On hoće, pa Ga molimo da nas uputi na put onih kojima
je Milost svoju podario a ne na put onih na koje se rasrdio niti na put onih
koji su zalutali. I molim Uzvišenog da nam istinu pokaže istinom i opskrbi nas
njenim slijeđem a zabludu pokaže zabludom i učini da se nje klonimo a ne da nam
je učini nejasnom pa da zalutamo.
Molim
ga, Subhaneh, za čvrstinu u vjeri i ustrajnost sve do smrti a On je vlasnik
toga i kadar to učiniti. On mi je dovoljan a divan li je on Zaštitnik, i neka
je salavat i selam na Njegova roba, Poslanika, halila i povjerenika Objave
Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede sve do Sudnjeg
dana.
Napisao:
Abdul-Aziz ibn Abdullah er-Radžihi
Član
komisije za nastavni plan i program na Islamskom fakultetu Imam Muhammed ibn
Su'ud
Datum:
20.02.1434.h.g.
Izvor:
www.shrajhi.com
Prijevod fetve šejha Er-Radžihija s arapskog: Ifet Zukorlić i Jasmin Redžematović
