SAŽETAK

O PROPISU PROSLAVLJANJA PRAZNIKA NEVJERNIKA

Šejh, mudžahid, Turki bin Mubarek el-Bin`Ali,
Ebu Sufjan es-Sulemi, rahimehullah

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Zahvala pripada Allahu, Onome koji je naredio ljubav i mržnju i neka je salavat i selam na predvodnika svih vjerovjesnika, na njegovu porodicu i njegove bogobojazne drugove i sve one koji ih slijede u dobročinstvu sve do Dana nagrade, a nakon toga:

U istim ovim danima svake godine poveća se interesovanje muslimanskog puka od sljedbenika Islama po pitanju teme proslavljanja nove godine: da li je to kategoričko (strogo zabranjeno) pitanje, ili idžtihadsko (pitanje oko kojeg može biti razilaženja)?!

Na njihovo pitanje im dajemo sažeti odgovor, moleći Allaha da nas učini od onih koji su postigli uspjeh.

Kaže Allah uzvišeni opisujući vjernike:
وَالَّذِينَ لَا يَشْهَدُونَ الزُّورَ
"I oni koji ne svjedoče neistinu." (El-Furkan, 72)

Od Ibn `Abbasa se prenosi da je rekao: "To su praznici mušrika (mnogobožaca)."[1] A Mudžahid je rekao: "Tj. praznike mušrika."[2] Isto tako su rekli Ebul-`Alije, Tavus, Ibn Sirin, Ed-Dahak, Er-Rabi` ibn Enes i drugi: "To su praznici mušrika."[3]

Imam Ehlu Sunneta, Ahmed Ibn Hanbel, rahimehullah, je ovim ajetom dokazao nedozvoljenost prisustvovanja praznicima nevjernika kao što je to od njega prenio šejhul-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, gdje je rekao:
– Nije dozvoljeno prisustvovanje praznicima hrišćana i jevreja, ovo je rekao Ahmed u predaji Muhenne i to dokazao govorom Njega Uzvišenog:
وَالَّذِينَ لَا يَشْهَدُونَ الزُّورَ
"I oni koji ne svjedoče neistinu." (El-Furkan, 72)
Kazavši (to su): "Eš-Še`anin (hrišćanski praznik) i ostali njihovi praznici."[4]

Od Enesa ibn Malika, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao:
– Stigao je Allahov Poslanik, ﷺ, u Medinu a oni su imali dva dana u kojima su igrali (veselili se) pa reče: "Kakva su ova dva dana?" Rekoše: "U njima smo igrali (veselili se) u džahilijetu." Pa reče Allahov Poslanik, ﷺ: "Zaista vam ih je Allah zamjenio boljim; sa danom Kurban bajrama i danom ramazanskog bajrama."[5]

Rekao je šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah: "Način dokazivanja je da Vjerovjesnik, ﷺ, dva džahilijetska dana nije prihvatio niti ih je ostavio da se igraju (vesele) u njima po njihovom običaju već je rekao: "Allah vam je njih zamjenio sa dva druga dana", a mijenjanja nečega podrazumijeva ostavljanje onog promjenjenog jer se ne može sastaviti onaj koji mijenja sa onim promjenjenim."[6]

Od Aiše, Allah bio zadovoljan njome, se prenosi da je rekla:
– Ušao je kod mene Ebu Bekr – a kod mene su bile dvije djevojčice od djevojaka Ensarija - koje nisu bile pjevačice - i pjevale su pjesme koje su Ensarije imale običaj pjevati na dan Bu`asa[7] – pa reče Ebu Bekr: "Zar sa šejtanovim glasom u kući Allahovog Poslanika, ﷺ?!" A to je bilo na dan praznika (Bajrama), pa reče Allahov Poslanik, ﷺ: "O Ebu Bekre, zaista svaki narod ima svoj praznik, a ovo je naš praznik."[8]

Kaže šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah:
– Dokazivanje (sa ovim hadisom) biva sa nekoliko strana (načina), jedna od njih je njegov, ﷺ, govor: "Zaista svaki narod ima svoj praznik a ovo je naš praznik." Pa ovo obavezuje da se svaki narod odlikuje svojim praznikom kao što kaže uzvišeni:
وَلِكُلٍّ وِجْهَةٌ هُوَ مُوَلِّيهَا
"Za svakog ima smjer kojem se on okreće." (El-Bekara, 148)
I kaže uzvišeni:
لِكُلٍّ جَعَلْنَا مِنكُمْ شِرْعَةً وَمِنْهَاجًا
"Svakom od vas smo načinili zakon i put." (El-Maide, 48)
Ovo je učinilo obaveznim da se svaki narod odlikuje njihovim pravcem i zakonom, pa ako jevreji imaju praznik i hrišćani praznik, onda je to njihova odlika, a mi nećemo učestvovati sa njima u tome kao što ne učestvujemo sa njima u njihovoj kibli i zakonu i isto tako, shodno ovome, nećemo im dozvoliti da oni učestvuju sa nama u našim praznicima.[9]

A od Kurejba, štićenika Ibn `Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao:
– Poslao me Ibn `Abbas i još neke ljude od ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ, ummu Selemi, Allah bio zadovoljan njima, da je pitam kojim danima je Allahov Poslanik, ﷺ, najviše postio, pa ona reče: "Subotom i nedjeljom!" Pa se vratih njima i obavijestih ih, pa kao da im se to ne svidje te ustadoše i svi odoše njoj i rekoše: "Poslali smo ti ovog po pitanju tog i tog, pa reče da si rekla to i to, pa im ona reče: "Istinu je rekao, zaista je Allahov Poslanik, ﷺ, najviše je imao običaj postiti subotom i nedjeljom, govorio bi, ﷺ: 'To su dva praznična dana mnogobožaca, a ja hoću da se razlikujem od njih.'"[10]

Rekao je imam Ibnul Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah: "Ovo je šerijatski tekst o pohvaljenosti posta na dan njihovog praznika radi razlikovanja od njih."[11]

A od `Omera ibnul-Hattaba, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: "Nemojte ulaziti kod mnogobožaca u njihove crkve na dan njihovog praznika, jer srdžba silazi na njih."[12] I takođe je rekao: "Klonite se Allahovih neprijatelja, jevreja i hrišćana, za vrijeme njihovog praznika."[13]
Konsenzus o zabranjenosti proslavljanja povodom praznika hrišćana i čestitanja njima prenosi skupina učenjaka kao što je šejhul-Islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah, i njegova dva učenika Ibnul-Kajjim i ez-Zehebi i drugi mimo njih.

Štaviše, stvar je teža od svega rečenog kao što je rekao `Abdullah ibn Amr el-`As, Allah bio zadovoljan njime: "Ko prođe (boraveći) u zemlji nearapa (mnogobožaca) i učestvuje u proslavi (persijskog praznika) Nejruza i njihovog vašara, i poistovjećuje se sa njima u tome sve dok ne umre, biće proživljen sa njima na Sudnjem danu."[14]

A imam Malik, rahimehullah, je rekao: "Neće im se pomoći u bilo čemu od njihovog praznika, jer se to ubraja u veličanje njihovog širka i pomaganje njih u njihovom kufru, a vladari bi trebali da to zabranjuju muslimanima."[15]

Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je rekao: "A što se tiče čestitanja povodom stvari koje su vezane za obilježja nevjerstva, to je po konsenzusu – haram (zabranjeno); kao da im čestitaš povodom njihovih praznika ili njihovog posta i kažeš: Nek ti je sretan praznik! Ili, da si sretan u ovom (njihovom) prazniku, i slično tome! Ako se onaj koji to govori sačuva nevjerstva, onda je to od zabranjenih haram stvari, i to je na stepenu kao da mu čestita  na činjenju sedžde krstu. Štaviše, to je kod Allaha veći grijeh i odvratnije je od čestitanja povodom pijenja vina, ubistva čovjeka, činjenja zinaluka i slično tome. A mnogi od onih kod kojih vjera nema veliku vrijednost zapada u to, i ne znajući ogavnost djela kojeg je počinio. Pa ko čestita nekom čovjeku povodom grijeha, novotarije ili nevjerstva, onda se izložio Allahovoj osveti i Njegovoj srdžbi."[16]

A Ebu Hafs el-Hanefi (učenjak hanefijske pravne škole), Allah mu se smilovao je rekao: "Ko u danu praznika pokloni mušriku jaje veličajući taj dan, uznevjerovao je u Allaha uzvišenog."[17]

Pa pričuvajte se, o sljedbenici Islama, da vaša stopala ne posustanu i zapadnu u ovim grijesima i nedjelima, i neka je selam na vas.

Napisao: Šejh, mudžahid Turki bin Mubarek el-Bin`ali, Ebu Sufjan es-Sulemi, rahimehullah, 1424 h.g. (2012 g.)
Prevod: Redžematović Jasmin, Plav, 6. Rabiu es-Sani 1439 h.g. (24.12.2017 g.)

Fusnote:


[1] Pogledati Tefsir Kurtubija, 13/78.
[2] Pogledati tefsir Begavija, 1/98.
[3] Pogledati Tefsir Ibn Kesira, 3/439.
[4] Iktidau Siratil-Mustekim, 1/201.
[5] Zabilježio ga Ebu Davud 1/364, pod brojem: 1134 i Ahmed 3/103, pod brojem: 12025.
[6] Iktidau Siratil-Mustekim, 1/184.
[7] Bu`asa je jedan od praznika stanovnika Jesriba kojeg su obelježavali a povodom poslednje međusobne bitke plemena Evs i Hazredž prije dolaska Allahovog Poslanika, ﷺ, u Medinu.
[8] Muttefekun alejhi: Bilježi ga Buhari 2/17, pod brojem: 952, Muslim 2/607, pod brojem: 892 a izraz hadisa je Muslimov.
[9] Iktidau Siratil-mustekim, 1/193,194.
[10] Zabilježio ga en-Nesai u djelu `el-Kubra` 2/146, pod brojem: 2776, el-Bejheki u djelu `es-Sunenu el-Kubra` 4/303, pod brojem: 8760 i Ahmed skraćeno 6/323 pod brojem: 26793.
[11] Hašija Ibnul-Kajjima na Sunen Ebu Davuda, 7/52.
[12] Zabilježio ga el-Bejheki u djelu `Sunenul-Kubra` 9/234, pod brojem: 19333, `Abdurrezak 1/411, pod brojem: 1609 i Ibn Ebi Šejbe od `Ata` 5/299, pod brojem: 26281.
[13] Zabilježio ga el-Bejheki u djelu `Sunenul-Kubra` 9/234, pod brojem: 19334.
[14] Zabilježio ga el-Bejheki u djelu `Sunenul-Kubra` 9/234, pod brojem: 19335.
[15] Iktidau Siratil Mustekim 1/231.
[16] Propisi Zimija 1/441, 442.
[17] Fethul Bari 2/526.
FETVU MOŽETE SAČUVATI KLIKOM OVDJE


Upitan je šejh, Allah ga sačuvao:

Pitanje izlaganja Šerijata ili suđenja po Šerijatu na glasanje (tj. biranje) da li se ovo smatra poništivačem (Ar. en-naqid) koji izvodi iz vjere I ako kaže `Ja zasigurno znam` ili `Skoro sam ubjeđen da će većina biti u korist glasanja sa Da`?

Pa je odgovorio, Allah ga sačuvao:

Da, i ovo je taj sud naroda koji se naziva `Demokratija`, Allahu se odričemo nje i svakog taguta.

Ako bi rekao: `Sav narod - a ne samo većina - će glasati za njega` (tj. Šerijat) to neće biti ispravno i ovo nije Allahov sud već sud naroda jer oni ga nisu (tj. oni koji Šerijat daju na izglasavanje) sproveli (tj. Šerijat) zato što ga je Allah obavezao ili propisao već su ga sproveli jer ga je narod htio a da su htjeli nešto drugo mimo njega oni bi to uradili, tako da su zablude onih koji se pripisuju islamskom djelovanju u ovom poglavlju mnogobrojne.

Na tebi je samo da razmisliš o hadisima koji govore o haridžijama i kako im je presuđeno izlaskom iz Islama, naređeno ubijanje njih i koji su žestoko pokuđeni pored njihovog velikog ibadeta, njihovog veličanja Islama, Šerijata i njihovog htijenja hajra! Šta je onda razlog tome? Razlog je da su oni uzeli pravac iz njihovih mozgova pored pravca Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, i njegovih ashaba! Šta onda reći za ove koji pri sebi nemaju ibadeta i veličanja/poštivanja Šerijata kao što su imali oni (tj. haridžije) a skoro da su u kufr ušli na sva njegova vrata, pa da li će im koristit njihovo htijenje hajra?!

A govor o ovome je poduži, od Allaha tražimo pomoć.


Odgovorio:
Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga sačuvao i oslobodio
Izvor: El-Fetava El-Hairije
Prevod i priprema: Redžematović Jasmin
Medina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem
07 ramazan 1438. h.g.
2. 06. 2017.
Pitanje:

Da li je samo napuštanje sirijske armije pokajanje i da li sa time insan sa sebe skida odgovornost i obavezu?

Pa je odgovorio, Allah ga sačuvao:

Njegovo samo napuštanje se neće brojati kao pokajanje, i ovo je očigledno (jasno) već mora povjerovati u Allaha i zanijekati taguta kao što je; basizam, suđenje po onome što Allah nije objavio i sve ono što negira Tevhid. 

Jasno je da su mnoga napuštanja radi dunjaluka, ili zbog njihove slabosti, ili njihove mržnje prema Esedu i njegovoj skupini, ili radi njihovog nadanja za pozicijama nakon toga, ili zbog njihovog straha od revolucionara ili drugog mimo toga.

Tako da oni - sve dok nisu ostvarili Tevhid i zanijekali taguta - onda nisu ništa učinili osim što su se premjestili iz jednog kufra u drugi. Allah da je na pomoći.

Izvor: El-Fetava El-Hairije
Odgovorio: Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga sačuvao i oslobodio
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem
11 Š`aban 1438 h.g.
07 Maj 2017

Pitanje:

Uvaženi šejh, da li se onaj ko ne vjeruje da je ostavljač namaza kafir smatra pripadnikom murdžizma?

Odgovor:

Prenio je Abdullah ibn Šeqiq el-`Uqajli konsenzus ashaba po pitanju nevjerstva ostavljača namaza, ovo prenosi
et-Tirmizi sa ispravnim lancem prenosilaca, a Ishaq ibn Rahavejh prenosi konsenzus učenjaka na tome. Što se tiče konsenzusa ashaba to je očigledno jer nije poznato da je neko od ashaba zastupao suprotan stav po ovom pitanju.

A što se tiče toga da je to konsenzus učenjaka, onda oko toga ima govora, jer Ebu Hanifa, Malik i Šafija su stava da onaj ko u potpunosti ostavi namaz ne biva nevjernikom sve dok ne zaniječe njegovu obaveznost - a ovo su imami upute i svjetiljke u tminama - pa ko optuži sve njih irdžaom onda je loše postupio i učinio nepravdu jer ovi imami zastaju kod tekfira ostavljača namaza na osnovu dokaza koje su posjedovali i onoga što su razumjeli iz tih tekstova (tj. dokaza) a možda do njih nije stigao konsenzus ashaba ili nije vjerodostojno potvrđen kod njih jer u suprotnom oni ga nebi prešli svojim idžtihadom i mišljenjem.

Polazište ovih imama koji zastaju kod tekfira ostavljača namaza nije polazište murdžija koji vjeruju da je namaz samo djelo (udova tijela), velika je razliku između ove dvije stvari.

Tako da onaj koga dokazi odvedu do toga da ostavljač namaza nije kafir onda je on mudžtehid i obaveza je čuvati njegov ugled i štititi njegovu čast od napadanja.

A onaj ko kaže: Ja ne tekfirim ostavljača namaza jer je namaz samo djelo a niko ne postaje nevjernik zbog ostavljanja djela i šta god da počini! (tj. ne tekfire ostavljača namaza jer kažu: Iman je vjerovanje srca i potvrda jezikom  bez činjenja djela a što je vjerovanje murdžija i oprečno učenju ehli sunneta, op. prev.) onda ovakav giješi i zabludjeo je i to je pravac murdžija gulata (tj. ekstremnih murdžija).

Izvor: Fetve šejha
Sulejman ibn Nasir el-`Ulvan, Allah ga sačuvao i oslobodio
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 24 Džumadel ahira 1438 h.g.
23 Mart 2017


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Sva zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu, njegove plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. Amin.

Pred nama je kratko pojašnjenje šejha, muhadisa Sulejmana ibn Nasira el-Ulvana, Allah ga sačuvao, po pitanju namaza u situaciji kada se na odjeći nađe nečistoća kao i u slučaju nečistoće na mjestu klanjanja uz kratak osvrt na razilaženje učenjaka po pitanju ovih mesela.

Bitnost ovog pitanja se ogleda u činjenici da je namaz stub Islama i najbitnije djelo ibadeta nakon dva šehadeta. Isto tako namaz je ibadet koji se obavlja više puta u jednom danu i obaveza je vjerniku da se upozna sa najbitnijim pitanjima vezanim za namaz kako bi njegov namaz bio ispravan i u skladu sa onim što nalaže Allahova Knjiga i sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, po razumijevanju učenjaka ummeta.

Šejh Sulejman Ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga sačuvao je spomenuo 4 pitanja:

Prvo:  NEČISTOĆA NA MJESTU NA KOJEM SE OBAVLJA NAMAZ

Drugo:  KO BUDE KLANJAO SA NEČISTOĆOM NA NJEGOVOJ ODJEĆI

Treće:  KO BUDE SAZNAO ZA NEČISTOĆU NA NJEGOVOJ ODJEĆI U TOKU NAMAZA

Četvrto:  PROPIS ONOGA KO BUDE KLANJAO A NA NJEGOVOJ ODJEĆI SE NAĐE NEČISTOĆA A ON NE BUDE ZNAO ZA NJU OSIM NAKON ZAVRŠETKA NAMAZA

PRVA SITUACIJA:

- AKO SE NEČISTOĆA NAĐE NA ZEMLJI A KLANJAČ POSTAVI NA NJOJ ONO ŠTO ĆE JE PREKRITI - DA LI ĆE MU TO NAUDITI (TJ. UTICATI NA ISPRAVNOST NAMAZA)

Ako nečistoća bude na zemlji a klanjač stavi nešto preko nje onda mu to neće nauditi i tada će namaz na njoj biti ispravan jer on nije u direktnom dodiru sa nečistoćom i na osnovu ovoga ko bude klanjao iznad kenifa (toaleta, wc-a) ili iznad kupatila njegov namaz je ispravan i shodno ovome ko bude klanjao iznad odvoda nečistoće (kanalizacije) njegov namaz je ispravan.

DRUGA SITUACIJA:

- KO BUDE KLANJAO SA NEČISTOĆOM NA NJEGOVOJ ODJEĆI

Razišla se ulema u ovoj meseli na dva mišljenja:

Prvo mišljenje: Većina učenjaka je stava da je uklanjanje nečistoće (nedžaseta) sa odjeće, mjesta na kojem se klanja i tijela šart (uslov) za ispravnost namaza.

Drugo mišljenje: Da je vadžib (tj. samo obaveza ukloniti nečistoću) a nije uslov (tj. uslov ispravnosti namaza) jer dokaz o uslovljavanju toga nije potvrđen.

Po ovom mišljenju ako bi čovjek klanjao a na njegovoj odjeći bude nečistoća njegov namaz će biti ispravan sa grijehom, a po prvom mišljenju njegov namaz će biti pokvaren ukoliko to nebi uradio iz zaborava ili neznanja. (tj. ako nebi uklonio nečistoću zbog zaborava ili neznanja)

TREĆA SITUACIJA:

- KO BUDE SAZNAO ZA NEČISTOĆU NA NJEGOVOJ ODJEĆI U TOKU NAMAZA

Ko bude znao za nečistoću na njegovoj odjeći u toku namaza onda je njemu obaveza da je ukloni pa makar i skidanjem odjeće i njegov namaz će biti ispravan jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kada ga je Džibril obavijestio da na njegovim papučama ima nečistoće skinuo ih u toku namaza i nastavio je njegov namaz, ali ako to potraje u namazu i ne ukloni nečistoću onda po tom pitanju je veliki broj učenjaka rekao da je njegov namaz neispravan svejedno da je u pitanju farz ili nafila.

Druga skupina učenjaka zastupa stav da je takav namaz ispravan jer su ashabi klanjali sa svojim ranama a neki od njih bi klanjali dok je njihova krv tekla, pa će se ili reći da je krv čista i da nema dokaza za njenu nečistoću i da je osnova u stvarima čistoća, a ako se uzme govor većine da je krv nečista onda je ovo dokaz (tj. namaz ashaba u ranama i dok im je tekla krv) da se namaz ne kvari sa nečim poput ovoga, ali se mora zastupati (uzeti) jedna od te dvije stvari - ili će zastupati stav da je krv čista ili će se zauzeti stav da namaz uz nečistoću ne biva pokvaren kao što je to mišljenje skupine malikijskih pravnika.

ČETVRTA SITUACIJA:

- PROPIS ONOGA KO BUDE KLANJAO A NA NJEGOVOJ ODJEĆI SE NAĐE NEČISTOĆA A ON NE BUDE ZNAO ZA NJU OSIM NAKON ZAVRŠETKA NAMAZA

Ko bude klanjao a na njegovoj odjeći bude nečistoća i on ne bude znao za nju osim nakon što završi sa namazom - oko ovoga postoji razilaženje, pa je rečeno: Ponovit će namaz.
I rečeno je: Neće ponavljati namaz, i ovo je ono što je ispravno, svejedno da je znao za nečistoću prije namaza a potom zaboravio ili da uopšte nije znao za nju sve dok nije završio namaz, tako da nema razlike u oba slučaja po ispravnijem od dva mišljenja učenjaka.

Izvor: Knjiga Fetava es-Salah, 9-11 str.
Sulejman Ibn Nasir el-`Ulvan, Allah ga sačuvao
Prevod i priprema: Redžematović Jasmin
Medina, 16 Džumadel-Ahira 1438 h.g.
15 Mart 2017 


Pitanje:

Kakav je propis doniranja organa prije smrti i poslije smrti?

Odgovor:

Doniranje udova je novonastala mesela od savremenih pitanja u našem vremenu i zbog toga su se ljudi razišli po tom pitanju.

Nekada, čim se dogodi neko novonastalo pitanje, ono bude odbačeno a onda nakon što se vrijeme izmijeni promjeni se i fetva, shodno tome, možda neki koji su zabranjivali - čim se ono pojavilo - ne zabranjuju nakon toga kada se uvidi maslaha (šerijatska korist) i nestane mefsede (štete) u mnogim slučajevima. 
Ono što je ispravno po ovom pitanju je dozvoljenost pod uslovima. 

Prvi uslov: Da to ne bude uz nadoknadu, pa ako to bude uz nadoknadu onda je haram (zabranjeno). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je zabranio prodavanje krvi, hadis prenosi imam Buhari u svojem Sahihu, a Ibnu Hadžer el-Askelani je u svome djelu `Fethul-Bari` prenio konsenzus po pitanju zabranjenosti prodavanja krvi. Tako čovjeku biva haram da donira krv uz nadoknadu ili da proda nešto od svojih organa uz nadoknadu, i ne postoji razlika između prodavanja krvi i prodavanja jednog od organa - šta više prodavanje organa je veće od prodavanja krvi. Pa ako je ovo (tj. prodavanje krvi) zabranjeno sa konsenzusom onda je i ovo (tj. prodavanje organa) zabranjeno uz saglasnost svih.

Drugi uslov: Da povjerljiv doktor specijalista utvrdi da uzimanje nečega od njegovih organa neće naštetiti donatoru, ali ako utvrdi da mu to može naštetiti, ili mu se može desiti šteta u budućnosti onda ovakvo doniranje nije dozvoljeno, jer nemože ubiti sebe kako bi oživio drugog. Allah uzvišeni je rekao:

وَلَا تُلْقُوا بِأَيْدِيكُمْ إِلَى التَّهْلُكَةِ وَأَحْسِنُوا إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ 

"I ne bacajte se rukama svojim u propast;" (El-Bekara, 195)

I rekao je uzvišeni:

وَلَا تَقْتُلُوا أَنفُسَكُمْ 

"I ne ubijajte sami sebe." (En-Nisa, 29 ajet)

Treći uslov: Da povjerljiv doktor specijalista utvrdi da će to donijeti korist onome kome se organ donira. Ali ako utvrdi da u tome neće biti nikakve koristi onda donatoru nije dozvoljeno (halal) da donira takvome, jer u tom slučaju nema koristi od doniranja i jer doniranje tada donosi štetu a ne donosi korist drugoj strani.

Četvrti uslov: Da povjerljiv doktor specijalista utvrdi da korist nadvladava (premašuje) štetu i to kod obje strane - kod prvog i drugog, ali ako utvrdi da šteta nadvladava korist onda će to uvjek biti zabranjeno jer se moraju ispuniti svi ovi šartovi pa ako nestane jednog od ovih uslova onda to nije dozvoljeno.

Odgovorio šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan
Izvor: Fetve šejha
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem
1 Džumadel Ahira 1438 h.g.
28 Februar 2017


U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Od Muhammeda ibn Abdil-Vehhaba onome do koga ovo stigne od braće, vjernicima u Allahove ajete, koji su povjerovali u Allahovog Poslanika, koji slijede ogromnu većinu (džemat) od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i one koji ih slijede u dobru, sljedbenike znanja i imana, koji se čvrsto drže jasne vjere kada se vrijeme pokvari, koji saburaju na usamljenosti (gurbetluku) i ispitima (iskušenjima), neka je na vas Allahov mir i spas, njegova milost i bereket.

Nakon toga: Zaista je Allah uzvišeni poslao vašeg vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, u periodu kada nije bilo poslanika, a stanovnici zemlje od istoka do zapada izašli iz milleta Ibrahima i okrenuli se pridruživanju Allahu suparnika, osim malog broja od sljedbenika Knjige, pa kada je pozvao Allahu prestravili su se stanovnici zemlje od njegovog poziva i svi su mu iskazali neprijateljstvo, neznalice od njih i sljedbenici Knjige, pobožnjaci od njih i njihovi griješnici, i nije ga slijedio na njegovoj vjeri osim Ebu Bekr es-Siddik, Bilal, njegova, sallallahu alejhi we sellem, porodica, Hatidža, njena djeca i njegov štićenik Zejd Ibn Harise i Alija, Allah bio zadovoljan njima.

Rekao je `Amr ibn `Abese: Kada sam došao Vjerovjesniku u Mekki, rekao sam: Ko si ti? Reče: "Vjerovjesnik!" Rekoh: A šta je to Vjerovjesnik? Reče: "Poslao me Allah!" Rekoh: Sa čime te poslao? Reče: "Sa spajanjem rodbinskih veza, rušenjem idola i da se Allah obožava i da mu se ništa ne pridružuje!" Rekoh: Ko je sa tobom na ovome? Reče: "Slobodni i rob!" A toga dana su sa njim bili Ebu Bekr i Bilal.

Ovakav je bio početak Islama i sveopšte neprijateljstvo svih naspram njega dok je on (tj. Islam) bio u krajnjoj usamljenosti. Potom, vjerodostojno je prenešeno od njega, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: "Islam je počeo kao stran i vratit će se kao stran kao što je i počeo." Pa ko razmisli o ovome i razumije (ga), nestat će nejasnoća (šubuhata) ljudskih šejtana koji sakupljaju protiv onoga ko je povjerovao u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, konjicu šejtana i njegovu pješadiju.

Pa saburajte braćo moja i zahvaljujte Allahu na onome što vam je dao od spoznaje Njega uzvišenog, spoznaje Njegovog prava kod Njegovih robova i spoznaje milleta vašeg oca Ibrahima u ovom vremenu u kojem se povećao broj onih koji mu se protive. Ponizno se obratite Allahu da vam poveća imana, jekina (ubjeđenja), znanja i da učvrsti vaša srca na Njegovoj vjeri, i recite kao što su rekli dobri, oni koje je Allah pohvalio u Njegovoj Knjizi:

رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً ۚ إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ 

"Gospodaru naš! Ne skreni naša srca nakon što si nas uputio i daruj nam od Sebe milost. Uistinu Ti, Ti si Darivalac." (Alu Imran, 8 ajet)

I znajte da je Allah uzvišeni za uputu i postojanost dao sebebe, kao što je za zabludu i stranputicu dao sebebe, od toga je: da je Allah uzvišeni objavio Knjigu, poslao Poslanika da ljudima objasni ono oko čega se razilaze, kao što je rekao uzvišeni:

وَمَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ إِلَّا لِتُبَيِّنَ لَهُمُ الَّذِي اخْتَلَفُوا فِيهِ ۙ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ 

"I objavljujemo tebi Knjigu - samo da im objasniš ono o čemu se razilaze - i Uputu i milost, za narod koji vjeruje." (En-Nahl, 64 ajet)

Tako da je objavljivanjem Knjige i slanjem Poslanika prekinuto (dokinuto, poništeno) opravdavanje i uspostavljen je dokaz, kao što je rekao uzvišeni:

لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ 

"...da ne imadnu ljudi izgovor Allahu nakon poslanika." (En-Nisa, 165 ajet)

Pa nemojte biti u nemaru naspram traženja Tevhida i izučavanja njega, korištenja Allahove knjige i ponovnog upuštanja misli o njoj. A čuli ste iz Allahove knjige ono u čemu je pouka, poput njihovog govora (tj. govora mušrika): Mi smo muvehidi, znamo da je Allah onaj koji koristi i šteti i da vjerovjesnici i drugi mimo njih ne posjeduju nikakvu korist niti kakvu štetu ali mi želimo šefat (tj. zagovorništvo putem posrednika) i čuli ste ono što je Allah objasnio u Njegovoj knjizi u odgovoru na ovo i ono što su spomenuli mufesiri i učenjaci. I čuli ste govor mnogobožaca (mušrika): Širk je (samo) obožavanje kipova a što se tiče (obožavanja) dobrih (to) nije (širk)! I čuli ste njihov govor: Mi ne tražimo osim od Allaha, ali tražimo sa njihovim ugledom (tj. ugledom posrednika)! I čuli ste šta je Allah spomenuo u odgovoru na sve ovo.

Allah vam je ukazao Njegovu blagodat priznavanjem/potvrdom svega ovoga od strane učenjaka mnogobožaca. Čuli ste njhovu potvrdu: Da je ovo što se čini u Dva harema (Mekka i Medina), Basri, Iraku i Jemenu - da je to širk Allahu. Pa su vam tako potvrdili: Da ova vjera čije sljedbenike pomažu i misle da su oni džemat - potvrdili su vam da je njihova vjera širk.

I takođe su vam potvrdili: Da tevhid u čije gašenje hitaju (trude se da ga ugase), i u ubijanju i zatvaranju njegovih sljedbenika - da je to Allahova vjera i Njegovog Poslanika - a ova njihova potvrda protiv njih samih je od najvećih Allahovih dokaza, i od najvećih Allahovih blagodati nad vama i sa ovim ne ostaje nikakva nejasnoća osim za mrtvo srce, koje je Allah zapečatio i za njega ne postoji način.

Ali oni se sa vama danas raspravljaju samo sa jednom šubhom pa poslušajte odgovor na nju. To je da oni govore: Sve je ovo istina, svjedočimo da je ovo vjera Allaha i Njegovog Poslanika osim tekfira i borbe! Čuditi li je se onome kome je odgovor na ovo ostao skriven!? Ako potvrđuju da je ovo vjera Allaha i Njegovog Poslanika kako onda da ne bude nevjernik onaj ko je zanegira i ubije onoga ko je naređuje i zatvara ih? Kako da ne bude nevjernik onaj ko naređuje da budu zatvarani? Kako da ne bude nevjernik ko dođe sljedbenicima širka i podstiče ih da se drže njihove vjere i uljepšava im je, i podstiče ih da ubijaju muvehide i uzimaju njihove imetke? Kako da ne bude nevjernik a on svjedoči da je ovo - na što on podstiče - Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, negirao i zabranio i nazvao ga pripisivanjem suparnika Allahu (širkom), i svjedoči da ovo što on mrzi (tj. vjeru Tevhida), i mrzi njegove sljedbenike i naređuje mušricima da ih ubijaju - da je to Allahova vjera i Njegovog Poslanika.

I znajte da dokaza za tekfir dobrog muslimana kada počini širk Allahu ili bude sa mušricima protiv muvehida - pa makar i ne počinio širk - ima više nego da se pobroje iz govora Allaha, govora Njegovog Poslanika i govora svih učenjaka.

Ja ću vam spomenuti jedan ajet iz Allahove knjige oko čijeg tefsira su se složili mufesiri i da se on odnosi na muslimane, i da je onaj ko to počini nevjernik u bilo kojem vremenu da se nalazi. Rekao je uzvišeni:

مَن كَفَرَ بِاللَّهِ مِن بَعْدِ إِيمَانِهِ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ

"A ko ne vjeruje u Allaha, nakon vjerovanja svog - izuzev ko bude prisiljen, a srce njegovo bude smireno u vjerovanju." (En-Nahl, 106 ajet)

Pa sve do kraja ajeta u kojem stoji:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ

"To zato što oni više vole život Dunjaluka od Ahireta." (En-Nahl, 108 ajet)

Pa ako su učenjaci spomenuli da je on objavljen o ashabima kada su ih iskušavali stanovnici Mekke, i spomenuli su da: Ashab kada progovori sa govorom širka svojim jezikom uz njegovu mržnju toga i neprijateljstvo prema sljedbenicima širka ali iz straha od njih - da je on nevjernik nakon njegovog imana - pa šta je onda sa muvehidom u našem vremenu kada progovori u Basri, Ahsai, Mekki ili nekom drugom mjestu iz straha od njih a prije ikraha (prije nego bude prisiljen na to). Pa ako ovakav biva nevjernikom pa šta je onda sa onim koji bude sa njima, živi sa njima, i postane jedan od njih!? Šta reći za onoga koji ih pomogne u njihovom širku i uljepša im ga? Šta reći za onoga koji im naredi ubijanje muvehida i podstiče ih na pridržavanje njihove vjere (vjere širka)?

Onda vi, Allah vam podario uspjeha, razmislite o ovom ajetu, i razmislite po pitanju koga je on objavljen, i razmislite o konsenzusu učenjaka po pitanju njegovog značenja (tj. tefsira ajeta), i razmislite o onome što se dogodilo između nas i Allahovih neprijatelja. Mi uvjek od njih tražimo da se vrate njihovim knjigama koje su u njihovim rukama po pitanju mesele tekfira i borbe pa nam ne odgovaraju osim sa tužbama kod šejhova i sličnim njima.

Allaha molim da vam podari uspjeha u Njegovoj jasnoj vjeri i da vas opskrbi postojanošću na njoj i neka je na vas Allahov mir i spas, Njegova milost i bereket.

Napisao: Muhammed ibn Abdulvehhab rahimehullah
Izvor: Ed-Dureru es-Senijje, 10 tom, 5-10 stranica,
(posljednji dio iz knjige propisa o murtedu)
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 6 Sefer 1438 h.g.
6 Novembar 2016 godine

Pitanje:

Kakav je propis da sljedbenici sunneta izdvoje zekat njihovog imetka siromasima od rafidija - šija?
Da li sa time spada obaveza ukoliko ga onaj kome je povjereno njegovo izdvajanje dadne siromahu rafidiji ili ne spada?

Odgovor:

Učenjaci su spomenuli u njihovim djelima u poglavlju `Ehluz-Zekat` (kategorije kojima pripada zekat) da se on `ne izdavaja nevjerniku niti novotaru` a rafidije su, bez sumnje, nevjernici zbog četiri stvari:

Prva stvar: Njihovo prigovaranje Kur`anu i tvrdnja da je iz njega izbrisano više od dvije trećine, kao što to stoji u njihovoj knjizi koju je napisao en-Nuri i naslovio je sa `Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab`, kao i u knjizi `el-Kafi` i drugim njihovim knjigama. A ko misli da je Kur`an manjkav on je nevjernik koji u laž utjeruje govor Allaha uzvišenog:

وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ 

"Mi smo njegovi čuvari." (El-Hidžr, 9 ajet)

Druga stvar: Njihovo prigovaranje sunnetu i vjerodostojnim hadisima tako da oni ne rade po njima jer su to predaje ashaba a koji su nevjernici po njihovom ubjeđenju jer oni vjeruju da su ashabi uznevjerovali nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana, Ammara i još mali broj ljudi. A što se tiče trojice halifa i ashaba koji su im dali prisegu - oni su otpali od vjere (po vjerovanju rafidija) - tako da su oni nevjenici i zbog toga oni ne prihvataju od njih hadise, kao što to stoji u knjizi `el-Kafi` i drugim njihovim knjigama.

Treća stvar: Njihov tekfir sljedbenika sunneta, tako da oni ne klanjaju sa vama, a onaj od njih ko obavi namaz za sunijom obnavlja njegov namaz, šta više oni vjeruju da je svaki od nas nečist pa kada se sa njima rukujemo oni operu svoje ruke, poslije nas. A onaj ko protekfiri muslimane pa on je preči nevjerstvu pa i mi njih tekfirimo kao što oni nas tekfire, i još preče.

Četvrta stvar: Njihov jasni širk pretjerivanja po pitanju Alije i njegovih potomaka i prizivanje njih sa Allahom, i to je jasno u njihovim knjigama. Isto tako njihovo pretjerivanje i opisivanje Alije sa svojstvima koja ne priliče osim Gospodaru svih svjetova, a sve to smo čuli na njihovim kasetama.

A nakon toga oni ne učestvuju u organizacijama sljedbenika sunneta niti udjeljuju sadaku na siromahe od sljedbenika sunneta, a ako bi to uradili onda to čine sa skrivenom mržnjom - to čine sa strane pretvaranja (tukje).

Shodno ovome onaj ko izdvoji zekat na njih neka izdvoji drugi zekat mimo tog, jer ga je on dao onome ko će se sa njim potpomoći u nevjerstvu i borbi protiv sunneta. A onaj ko bude zadužen (povjeri mu se) da podijeli zekat haram mu je da nešto od njega dadne rafidiji, ako to uradi nije sa sebe skinuo svoju obavezu i obaveza mu je da izdvoji drugi zekat jer on nije ispunio emanet i nije ga dao onome kome pripada. A ko sumnja u to neka čita knjige u kojima su odgovori njima, kao što je knjiga el-Qafarija u pobijanju njihovog pravca i knjigu `el-hutut el-arida` od Hatiba i knjigu Ihsana Ilahija Zahira i druge knjige.

A Allah je taj koji daje uspjeh.

Odgovorio Šejh `Abdullah ibn `Abdurrahman el-Džibrin rahimehullah
Fetva preuzeta sa stranice: http://www.ahlalhdeeth.com/
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem
23 Džumadel-Evel 1438 h.g
20 Februar 2017 godine 

KUFR RADI MASLAHE

Upitan je šejh Nasir el-Fehd, Allah ga učvrstio i oslobodio:

Kada neki od njih preuzimaju vlast učine sedždu kaburu Ataturka jer je to uslov po zakonu kojeg nije moguće izostaviti a neki ljudi kažu da je dozvoljeno učiniti sedždu kipu, u ovoj situaciji, zbog maslehe (navodne koristi) ummeta - kao što ovo zastupaju džihadske skupine poput Hamasa i drugi mimo njih - pa kakav je propis ovakvog govora i odgovor na to?

Pa je odgovorio, Allah ga sačuvao:

Ovo je velika i bitna mesela. I nikako nije dozvoljeno pristupiti činjenju kufra (djela nevjerstva) osim u situaciji ikraha (prisile), kao što je u ajetu, a ko ga počini - a nije prisiljen - onda je na njega Allahovo prokletstvo pa makar imao za cilj hajr. Jer mnogi koji se pripisuju polju islamskog djelovanja su ušli u kufr na mnogobrojna vrata pod tvrdnjom interesa Islama kao što je sedžda ovog zabludjelog tom tagutu - ako se potvrdi - i kao što je zaklinjanje na poštivanje zakona, suđenje pred izmišljenim zakonima, rušenje el-Vela (prijateljevanja i ljubavi u ime vjere) i el-Bera (mržnja i odricanje u ime vjere) i drugo mimo toga.

Spomenut ću dva dokaza u ovom poglavlju. Jedan dokaz pojašnjava menhedž (pravac) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, po pitanju maslahe u davi (pozivanja u Islam), a drugi po pitanju razjašnjenja propisa onoga ko uzme neki drugi pravac (menhedž) koji se suprotstavlja njegovom menhedžu (Tj. pravcu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem)

Što se prvog tiče:

To je mekkanski period. Opšte je poznato šta se dogodilo Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i njegovim ashabima od iskušenja i belaja od strane nevjernika. Neki od njih su ubijeni, neki su mučeni, neki su bili vezivani, neki su bili protjerani poput muhadžira abesinaca (tj. ashaba muhadžira koji su učinili hidžru u Abesiniju), neki su bili izolovani tri godine kao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, i oni koji su bili sa njim na imanju Ebu Taliba toliko da su jeli lišće sa drveća, i drugo mimo toga, a sud (vlast) u Mekki je pripadala Ebu Džehlu i njegovim drugovima. Oni se nisu nadali da će Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, obožavati njihova božanstva već je njihov krajnji cilj bio da ih on ne omalovažava (grdi, psuje tj. božanstva), da njih i njihove očeve ne proglašava nevjernicima i slično tome. A da im se on ulizivao u nečemu od svega toga oni bi bili najbrži koji bi ostavili njega i njegove ashabe u onome što žele. Čak je u siri navedeno da su mu oni ponudili vlast (predvodništvo, rijaset), a dokaz za ovo je govor Allaha uzvišnog:

وَدُّوا لَوْ تُدْهِنُ فَيُدْهِنُونَ

"Voljeli bi da popustiš, pa bi popustili." (El-Qalem, 9 ajet)

Osim što je najveća maslaha (korist) i najčvršća veza u očuvanju Tevhida i odricanju od svega što ga skrnavi a to je kufr u taguta. A po analogiji ovih savremenih maslaha dave se ogleda u ostajanju na vlasti pa makar ovaj i ne čuvao Tevhid i počinio nekoliko djela koja poništavaju Islam.

Što se drugog tiče:

To je ono što je došlo po pitanju haridžija, o kojima su navedeni vjerodostojni hadisi o kuđenju njih:
"Izlazit će iz Islama.", "Najgora stvorenja pod nebeskim svodom." Džehenemski psi." Blago onima koji ih budu ubijali." i drugi hadisi. I pored toga što je spomenuo njihov veliki ibadet: "Vaše namaze ćete smatrati ništavnim naspram njihovog namaza, i vaš post u odnosu na njihov post."
Oni su bili vlasnici qijamu-lejla (noćnog namaza), namaza i učenja Kur`ana, i ovo je poznato u njhovom životopisu. A ashabi, Allah bio zadovoljan njima, su se složili po pitanju borbe protiv njih i kuđenja njih, a poznato je da su oni ciljali dobro sa djelima koja su učinili, željeli su hak (istinu) i veličali su Islam i njegove svetinje, udaljili su se od nepokornosti i velikih grijeha toliko da su proglasili nevjenikom onoga ko bi počinio nešto od toga, ali i pored svega toga kada su uzeli drugi pravac mimo pravca Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, nije im koristio njihov ogromni ibadet, niti im je koristilo njihovo htijenje (ciljanje) hajra i željenje istine.
Šta onda reći za ove savremenike koji su počinili djela nevjerstva a koja nisu počinili haridžije, i uzeli neki drugi pravac koji se suprotstavlja pravcu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, i njegovih ashaba. Čak su suprotni pravcima sljedbenika novotarija kao što su haridžije, mu`atezile, zejdije, eš`arije i drugi, jer svi oni ne dozvoljavaju činjenje nevjerstva (kufra) radi maslehe (koristi). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga učvrstio i oslobodio
Izvor: El-Fetava El-Hairije
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem
08.05.1438 h.g.
05. 02. 2017

POMAGANJE KAFIRA U RATU PROTIV MUSLIMANA - DOGAĐAJ HATIBA IBN EBI BELTE` RADIJALLAHU ANHU
UVAŽENI ŠEJH, MUHADIS SULEJMAN IBN NASIR EL-ULVAN HAFIZAHULLAH

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i njegove ashabe.

Brat je spomenuo pitanje o kojem sam mnogo govorio a to je pitanje pomaganja nevjernika protiv muslimana i davanje podrške mnogobožcima protiv muslimana, jer skupina savremenih učenjaka kaže da ako time cilja (tj. počinioc toga djela) nekakvu dunjalučku korist onda to biva samo grijeh a ne biva nevjerstvom, a ako to biva (tj. pomaganje nevjernika protiv muslimana) ciljajući vjeru i iz mržnje prema njoj onda tada biva nevjerstvom. A ova podjela nema nikakve osnove već su to govori džehmija, murdžija i sljedbenika novotarije. Jer čovjek ako bi zavolio da vjera nevjernika nadvlada muslimane i ako zamrzi vjeru muslimana, pa makar sjedio u mesdžidu i ne bude pomogao nevjernike - bio bi nevjernik - pa kakav je onda smisao uslovljavanja toga sa davanjem podrške ili pomaganjem a dokazi su jasni da onaj ko stane u saff nevjernika, pomogne ih i prijateljuje sa njima (bude im lojalan) da je počinio ono što poništava osnovu Imana, kao što je rekao uzvišeni:

وَمَن يَتَوَلَّهُم مِّنكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ 

"A ko se od vas njima okrene, pa on je uistinu od njih." (El-Maida, 51 ajet)

Muhammed Ibn Hazm prenosi u djelu el-Muhalla konsenzus da se ovaj ajet uzima shodno njegovoj spoljašnjosti i da onaj ko im se prikloni - da je on od njih. A najveća vrsta priklanjanja njima je da onaj ko za sebe kaže da je musliman stane u saff nevjernika i pomogne mnogobožce protiv monoteista (muvehida). I po jednom od dva govora koji se prenose od ashaba, tabi`ina i imama koji se slijede po pitanju značenja govora Allaha uzvišenog:

فَمَا لَكُمْ فِي الْمُنَافِقِينَ فِئَتَيْنِ وَاللَّهُ أَرْكَسَهُم بِمَا كَسَبُوا

"Pa šta vam je? O munaficima ste podijeljeni u dvije skupine, a Allah ih je povratio zbog onog šta su zaradili." (En-Nisa, 88 ajet)

Da se ovaj ajet odnosi na onoga ko pomogne nevjernike protiv muslimana, a ovo je govor pera ummeta `Abdullaha Ibn Abbasa, radijallahu anhu.

Rekao je Allah uzvišeni, kada su se ashabi razišli po pitanju njih jer su oni (tj. munafici) svjedočili šehadet LA ILAHE ILALLAH i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljali namaz i davali zekat, pa su stali u saff nevjernika uz mogućnost da su neki od njih prisiljeni - i uz druge mogućnosti - pa su se zbog toga razišli ashabi po pitanju njih, hoće li ih ubiti ili ne, pa je Allah uzvišeni po pitanju njih objavio ajet:

فَمَا لَكُمْ فِي الْمُنَافِقِينَ فِئَتَيْنِ

"Pa šta vam je? O munaficima ste podijeljeni u dvije skupine."  (En-Nisa, 88 ajet)

Ukor od Allaha njima! Kako se razilazite po pitanju ovih a oni stali u saff mnogobožaca:

فَمَا لَكُمْ فِي الْمُنَافِقِينَ فِئَتَيْنِ وَاللَّهُ أَرْكَسَهُم بِمَا كَسَبُوا ۚ أَتُرِيدُونَ أَن تَهْدُوا مَنْ أَضَلَّ اللَّهُ ۖ وَمَن يُضْلِلِ اللَّهُ فَلَن تَجِدَ لَهُ سَبِيلًا 

"Pa šta vam je? O munaficima ste podijeljeni u dvije skupine, a Allah ih je povratio zbog onog šta su zaradili. Zar želite da uputite onog koga je zabludio Allah? A koga zabludi Allah, pa nećeš mu naći puta."  (En-Nisa, 88 ajet)

Na ovo značenje takođe ukazuje govor Allaha uzvišenog:

بَشِّرِ الْمُنَافِقِينَ بِأَنَّ لَهُمْ عَذَابًا أَلِيمًا
الَّذِينَ يَتَّخِذُونَ الْكَافِرِينَ أَوْلِيَاءَ مِن دُونِ الْمُؤْمِنِينَ ۚ أَيَبْتَغُونَ عِندَهُمُ الْعِزَّةَ فَإِنَّ الْعِزَّةَ لِلَّهِ جَمِيعًا

"Obraduj munafike da će oni imati kaznu bolnu. Oni koji uzimaju nevjernike prijateljima pored vjernika, traže li kod njih moć? - pa uistinu, moć je Allahova sva!" (En-Nisa, 138, 139 ajet)

Pa govor Allaha uzvišenog: "Obraduj munafike da će oni imati kaznu bolnu. Oni koji uzimaju nevjernike prijateljima pored vjernika."

I kao što je rekao uzvišeni:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّخِذُوا آبَاءَكُمْ وَإِخْوَانَكُمْ أَوْلِيَاءَ إِنِ اسْتَحَبُّوا الْكُفْرَ عَلَى الْإِيمَانِ

"O vi koji vjerujete! Ne uzimajte očeve svoje i braću svoju prijateljima, ako više vole nevjerstvo od vjerovanja." (Et-Tevba, 23 ajet)

Spomenuo je Allah uzvišeni po pitanju nekih ljudi da su izašli iz Islama zbog dunjaluka i da to nije bilo zbog mržnje prema vjeri, niti zbog neprijateljstva prema pripadnicima vjere, pa kada je Allah uzvišeni spomenuo prisilu (el-ikrah) u suri En-Nahl:

إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالْإِيمَانِ

"Izuzev ko bude prisiljen, a srce njegovo bude smireno u vjerovanju." (En-Nahl, 106 ajet) 

pa je u nastavku kazao:

ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّوا الْحَيَاةَ الدُّنْيَا عَلَى الْآخِرَةِ 

"To zato što oni više vole život na Dunjaluku od Ahireta." (En-Nahl, 107 ajet)

Pa je Allah uzvišeni objasnio da je razlog nevjerstva bio ljubav prema dunjaluku a nije bio radi mržnje prema vjeri.

Na ovo takođe ukazuje ono što je došlo u Sahihu kod imama Muslima u hadisu od `Ala Ibn Abdurrahmana koji prenosi od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:

"Požurite sa dobrim djelima prije nego nastupe iskušenja pout djelova mrke noći kada će čovjek osvanuti kao vjernik a zamrknuti kao nevjernik, ili zamrknuti kao vjernik a osvanuti kao nevjernik - prodavat će vjeru za nešto malo od dunjaluka."

Zbog toga je rekao Allah uzvišeni:

وَلَقَدْ قَالُوا كَلِمَةَ الْكُفْرِ وَكَفَرُوا بَعْدَ إِسْلَامِهِمْ 

"A doista su izgovorili riječ nevjerstva i uznevjerovali nakon Islama njihovog." (Et-Tevba, 74 ajet)

Allah je spomenuo da je razlog nevjerstva u ovom ajetu bio govor bez gledanja u vjerovanje srca, a oni što su rekli: "Nismo vidjeli poput ovih naših učača" - ciljajući Allahovog Poslanika i ashabe - "pohlepljivijih stomaka, niti lažljivijih jezika i viših kukavica prilikom susreta." Allah je po pitanju njih objavio Kur`an:

قُلْ أَبِاللَّهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ 
لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُم بَعْدَ إِيمَانِكُمْ

"Reci: "Zar ste se Allahom i ajetima Njegovim i Poslanikom Njegovim izrugivali?
Ne pravdajte se! Doista ste uznevjerovali nakon vjerovanja vašeg."" (Et-Tevba, 65, 66 ajet)

Allah uzvišeni nije spomenuo da je razlog nevjerstva bilo ubjeđenje (el-i`tiqaad) već je nevjerstvo bilo zbog govora, kao što je rekao Allah:

وَلَقَدْ قَالُوا كَلِمَةَ الْكُفْرِ وَكَفَرُوا بَعْدَ إِسْلَامِهِمْ 

"A doista su izgovorili riječ nevjerstva i uznevjerovali nakon Islama njihovog." (Et-Tevba, 74 ajet)

Složili su se svi muslimani da onaj ko ode da radi kod kršćanina a on mu kaže: Neću te zaposliti sve dok ne kažeš `Allah je jedan od trojice` pa ovaj izgovori `Allah je jedan od trojice` (Allah je treći od trojice) kako bi ga zaposlio - da takav biva kafir (nevjernik) i mušrik (mnogobožac).

لَّقَدْ كَفَرَ الَّذِينَ قَالُوا إِنَّ اللَّهَ ثَالِثُ

"Doista ne vjeruju oni koji govore: "Uistinu! Allah je treći od trojice"" (El-Maida, 73 ajet)

Bez gledanja u pitanje traženja (ciljanja) dunjalučkih dobara ili pitanja vjere sve dok je izgovorio ovaj kufr (nevjerstvo).

Džehmije su ti koji ograničavaju djela koja izvode iz Islama (nevaqidul-islam) ubjeđenjem (vjerovanjem), poricanjem i ohalaljivanjem. A ono što si spomenuo u vezi događaja Hatiba ibn ebi Belte` to je dokaz protiv njih a ne u njihovu korist, jer oni kažu da onaj ko pomogne nevjernike protiv muslimana i stane u njihove redove boreći se protiv sljedbenika Tevhida neće biti nevjernik jer je Hatib stao u saff mnogobožaca a nije postao nevjernik, tj. značenje ovoga je da ko stane pored Ebu Džehla i Ebu Leheba i prolije krv Vjerovjesnika, neka je na njega mir i spas, da ne biva nevjernik! Ovo je značenje njihovog govora. Jer oni govore da je Hatib stao u saff mušrika i borio se protiv Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, ali i pored toga nije postao nevjernik, a to znači da onaj ko se bori u saffu sa Ebu Džehlom, Ebu Lehebom, Ibn Ebi Mu`ajtom, predvodnicima kufra, zindicima i sljedbenicima bezbožništva i prolije krv Vjerovjesnika i ubije ga - da takav ne postaje nevjernik, jer (navodno, kako tvrde) je Hatib stao u saff mušrika i borio se protiv Vjerovjesnika ali nije postao nevjernik, ovo je značenje njihovog govora. Ako se budu pridržavali ovog govora bit će gori od Džehma Ibn Saffvana jer sam Džehm Ibn Safvan smatra da je ovo djelo nevjerstvo ali ne samo po sebi već da samo ukazuje da je djelo nevjerstvo zbog nepostojanja ubjeđenja a ovi (današnji, savremeni) kažu da to nije uopšte kufr pa ako se povrate od ovog govora, bit će pobjeđeni i tako će propasti dokazivanje sa događajem Hatiba Ibn ebi Belte`.

Hatib, radijallahu anhu, je bio vlasnik vjere i učesnik Bedra, sljedbenik Tevhida, vlasnik ljubavi prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi we sellem, i on uopšte nije stao u saff mnogobožaca već je napisao pismo po pitanju kojeg je imao pogrešno tumačenje (tevil) i to je bilo u smislu ulizivanja (kako bi sačuvao svoju porodicu od ezijeta mušrika Mekke) a vrhunac Hatibovog djela je bilo samo otkrivanje tajne. I pored toga učenjaci su se razišli po pitanju onoga ko počini ovo djelo nakon smrti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, pa tako skupina učenjaka tvrdi da takav biva nevjernikom (govori učenjaka koje spominje šejh Sulejman el-`Ulvan se odnose na slučajeve nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem) pa makar bilo u pitanju samo otkrivanje tajne a kamoli o davanju podrške ili pomaganja njih (tj. kafira protiv muslimana) a dokaz da takav postaje nevjernik je to što ga Poslanik upitao o tome a potom rekao: "Istinu vam je rekao." A onaj ko dođe nakon toga, kako da znamo da nam je rekao istinu? A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije ukinuo propis nad njim i nije poništio ubijanje njega osim iz razloga što je Hatib rekao istinu a Allah uzvišeni pokazuje svome Vjerovjesniku neke nevidljive stvari (gajb), kao što je rekao uzvišeni:

إِلَّا مَنِ ارْتَضَىٰ مِن رَّسُولٍ

"Osim poslaniku s kojim je zadovoljan." (El-Džinn, 27 ajet)

I zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kazao: "Istinu vam je rekao."

A šta mi (danas) znamo da onaj ko je počinio ovo djelo - da je kazao istinu i da to nije bilo iz izdaje i radi međusobnog dogovora kako bi se uništio Islam i muslimani. Isto tako, zbog čega nevjernici vrše pohode na muslimane, zbog čega se bore protiv muslimana, zar nije da bi na mjesto Tevhida (Vjere) postavili Širk (Mnogoboštvo), i da bi postavili Kufr (Nevjerstvo) na mjesto Imana, i da bi postavili izmišljenje zakone umjesto božanskog zakona? Oni sve ovo čine bez imalo sumnje! A onaj ko im pruža podršku svejedno imao (sve) ovo za cilj (namjeru) ili ne - on je ostvario njihove ciljeve (ono što oni hoće) a onaj ko ostvari ciljeve mnogobožaca u njihovom širku i ostvari ciljeve kolovođa kufra u njihovom kufru i podrži sljedbenike kufra u postavljanju izmišljenih zakona na mjesto božanskog zakona pa ovakav je od najvećih mnogobožaca i od najvećih glavešina kufra.

Šta misliš, kada bi čovjek od sljedbenika širka donio kipove i postavio ih u zemlje muslimana da se obožavaju pored Allaha a on to ne bude mogao učiniti jer ne posjeduje svoju vojsku, borce i sljedbenike pa iznajmi ljude koji bi ove kipove postavili u zemlje muslimana kako bi se oni obožavali pored Allaha, a oni znaju namjeru ovog čovjeka ali ne vjeruju ono što on vjeruje (tj. u ove kipove) ali znaju njegovu namjeru ali oni samo hoće dunjaluk i njegove užitke, hoćemo li ove ubrojati u muslimane a oni nam donose kipove i postavljaju ih u zemlje muslimana kako bi oni bili obožavani pored Allaha uzvišenog? I koja je razlika između ovih i onih koji pomažu glavešine kufra protiv muslimana a oni znaju da nevjernici hoće da postave mnogoboštvo na mjesto Tevhida, da postave nevjerstvo na mjesto Imana, da postave izmišljene zakone na mjesto božanskog šerijata.

DODATAK:

U jednoj od naših posjeta šejhu Sulejmanu Ibn Nasiru el-Ulvanu, Allah ga sačuvao i oslobodio, kojom nas je Allah uzvišeni počastio, naš brat, student Haris Karičanin, rahimehullah, je šejhu postavio pitanje sljedeće sadržine:

Haris Karičanin rahimehullah:

Allah te nagradio hajrom šejh. Neki ljudi dokazuju sa događajem Hatiba Ibn ebi Belte` da je on podržao i pomogao mnogobožce protiv muslimana a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, ga nije proglasio nevjernikom?

Šejh Sulejman el-`Ulvan, Allah ga sačuvao:

Nije ih pomogao! Laž je na Hatiba, radijallahu anhu, da se kaže da je on pomogao nevjernike protiv muslimana, on ih nije pomogao već je otkrio tajnu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem. Djelo Hatiba nije ništa više od otkrivanja tajne a ja ću ti navesti primjer koji će to razjasniti sa naučnog, jasnog aspekta i kao veoma bitno pitanje. Šta misliš da neki čovjek ubije Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, kakav je njegov propis?

Haris rahimehullah: Nevjerstvo!

Šejh Sulejman el-`Ulvan, Allah ga sačuvao: 

Da, oko ovoga se ne razilazi, ovo je od kategoričnih pitanja šerijata! Kada bi čovjek pomogao Ebu Džehla i Ebu Leheba u ubistvu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, kakav je njegov propis?

Haris rahimehullah: Kufr.

Šejh Sulejman el-`Ulvan, Allah ga sačuvao: 

Kafir! Dobro ti kažeš (tj. onaj ko to tvrdi) da je Hatib pomogao Ebu Džehla i Ebu Leheba da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi we sellem! Da li ovo može biti ispravno? Ovo je veoma jasno! Pa ako neko kaže: `Da, Hatib je pomogao nevjernike da ubiju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, ali nije postao nevjernik!` Onda je ovakav okorjeli džehmija! A ako kaže: `Ne, ja ovo ne kažem, nije ih pomogao već samo otkrio tajnu.` Onda će propasti njegovo dokazivanje sa događajem Hatiba da onaj ko pomogne kafire ne biva nevjernikom. Tako da ako se on bude pridržavao dokazivanja ovim događajem postat će džehmija, a ako se ne bude pridržavao porušit će svoju osnovu sa kojom je došao. Hatib nije učinio ništa više od otkrivanja tajne Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, i to je bilo uz tevil (pogrešno tumačenje) uz dokaz da je Poslanik, alejhi selam, rekao: "Istinu je rekao Hatib."

Izvor: Audio fetve šejha
Odgovorio: Šejh Sulejman bin Nasir el-`Ulvan, Allah ga sačuvao
Prevod i priprema: Redžematović Jasmin
Medina, 1 Džumadel Ula 1438 h.g.
29.01.2017