Pitanje:

 

Brat pita o stvarima koje se pripisuju Ebu Hanifi koje je spomenuo Abdullah, sin imama Ahmeda, u njegovoj knjizi “es-Sunne.”

 

Skoro su me neka braća pitala ovo pitanje gdje sam duže i detaljnije govorio ali sada ću ukratko pojasniti.

 

Ove predaje se dijele na tri  dijela:

-        Mnoge od tih predaja nisu vjerodostojne,

 

-        Neke od tih predaja su tačne ali ove koju su vjerodostojne su tačne samo u kontekstu da su ih prenijeli ti koji su ih izgovorili ali nisu vjerodostojne od Ebu Hanife (tj. lanac predaja ne doseže do imama Ebu Hanife, rahimehullah). Na primjer da ti neki čovjek kaže za nekog učenjaka `Taj i taj je rekao` ili `uradio` i slično tome. Znači lanac do onog koji to izgovara je tačan ali to ne obavezuje da je taj govor zaista rekao Ebu Hanifa jer ovaj prenosioc nije rekao `Vidjeo sam` već kaže `Ebu Hanifa je govorio`, `Ebu Hanifa je radio`. Lanac predaje do ovog učenjaka koji to govori je tačan, to nije upitno, ali ovaj imam nije čuo Ebu Hanifu da to govori niti ga vidjeo da to Ebu Hanifa radi i shodno tome ovakve predaje nećemo prihvatiti,

 

-        Treća stvar je ono što je potvrđeno od njega u nečemu od murdžizma i nekog zastranjivanja u nekim fikhskim pitanjima, o čemu sam takođe govorio, i kako je u nekim pitanjima odstupio i to su neispravnosti koje su, inšAllah, oproštene učenjaku kao što je ovaj imam.

 

 

Ali što se tiče predaja iz knjige o tome da je on nevjernik, ili otpadnik ili da ne pravi razliku između obožavanja Allaha i obožavanja papuča i sličnih govora koji su o njemu rečeni - na ovako nešto se ne osvrće niti se tako nešto sluša jer nije moguće da se čovjeku sa takvom pozicijom dadne kabul na Zemlji. Allah ne daje kabul nevjernicima.

 

Kada bi Allah dao kabul čovjeku kod zabludjelih sljedbenika, kod određene skupine, određeno vrijeme i to kod istih takvih zabludjelih kao što je taj zabludjeli, kao što su šejhovi rafidija mušrika - Allah može takvome dati kabul kod njegove mnogobožačke skupine.

 

Ali nije moguće da Allah takvome dadne kabul kod skupine Ehlus  Sunneta, kod sljedbenika Tevhida i ispravnog vjerovanja, ovako nešto nije moguće.

 

Može se desiti da neki ljudi, u nekom vremenu, budu zavarani takvim zabludjelim čovjekom ali da taj čovjek bude čovjek koji ima najviše sljedbenika od svih imama od kako se pojavio pa sve do ovog vremena i da takav bude mnogobožac nevjernik u Allaha uzvišenog ?

 

Ovako nešto nikad nije moguće da se dogodi !

 

Odgovorio šejh: Sulejman ibn Nasir el-`Ulvan, Allah ga sačuvao

 

Prevod sa arapskog: Jasmin Redžematović

Plav, 13 Zul Qa`ade, 1445 hidžretske godine

21.05.2024

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog !

A nakon toga:

Pročitao sam govor jednog brata u kojem se on usudio na tekfir šejha Berraka, Abdullaha Sada i Tarifija a svoj tekfir je obrazložio time da su oni dozvolili kufr/nevjerstvo radi koristi ili da su oni zadovoljni sa nevjerničkim ustavom Ihvanija u Egiptu a to je dokazao njihovom dozvolom glasanja za taj Ustav.

A onaj ko poznaje ove šejhove ne sumnja u njihovu udaljenost od kufrijata kojim ih je optužio pisac ovog teksta.

Greška ovakvog govora u donošenju suda je u razumijevanju govora Berraka, i onih šejhova koji su sa njim, jer su to neka braća razumjela kao dozvoljavanje nevjerstva radi koristi a sa time ih neće optužiti osim neznalica koji ne razumije suštinu njihovog govora.

Pa ako on ne razumije suštinu njihovog govora onda neka sebe odmori šutnjom i neka se ne usuđuje na tekfir šejhova svojim naopakim razumijevanjem.

Prije nego što počnem pisati moram razjasniti da ja pisanjem ove poruke ne ciljam dozvoljavanje glasanja za Ustav - da Allah sačuva - već je istina da je glasanje za Ustav haram i u to nema sumnje a onaj ko je postavio taj Ustav je nevjernik u Allaha uzvišenog koji je skinuo omču Islama sa svoga vrata makar klanjao, postio i hodočastio Allahovu kuću.

Ova napomena i pojašnjenje su bitni kako me sljedbenici strasti ne bi potvarali i govorili o meni neistinu.

A sad počinjem suštinu teme pa kažem:

Suština govora Berraka, Abdullaha Sada i Tarifija, od tih koji su dozvolili glasanje za Ustav, jeste da glasanje za Ustav ne obavezuje (podrazumijeva neminovno) prihvatanje (potvrdu) onoga što je u njemu od jasnog i očitog kufra već oni svi vide da je ono što je u njemu nevjerstvo u Allaha uzvišenog od tih koji ga govore i postavljaju ga i u tome se oni ne razilaze.

Suština prigovora njima je u tome što oni misle da su dvije različite stvari glasati za ustav i biti zadovoljan i prihvatiti kufrijate tog ustava i onda kada je kod njih to pitanje očigledno odvojeno (jedno od drugog) oni na osnovu toga nisu vidjeli prepreku da se glasa potiskujući tako veće zlo - po njihovom viđenju (razumijevanju).

Ovakvom suštinom i predstavljanjem njihovog govora na ispravan način neće imati ništa nejasno i onda nikome nije dozvoljeno da im sudi prije nego spozna suštinu ovog njihovog govora.

A odgovor njima biva potvrđujući međusobnu povezanost glasanja za Ustav i njegovih kufrijata.

Jer ono što proizilazi (ar. el-lazim) glasanjem za ovaj Ustav jeste zadovoljstvo da ti nevjernički zakoni sude muslimanima i ovo je očigledna međusobna povezanost (ar. et-telazum) i ne znam kako su je oni smetnuli sa uma.

Pa ko bude glasao za Ustav u kojem se potvrđuje ono što oni nazivaju "slobodom uvjerenja" onda to obavezuje da se nikako ne sprovodi kazna riddeta nad murtedima, svjedno spoznao on to ili neznao.

U glasanju za ustav je takođe povećavanje brojčanosti kafira koji su postavili ovaj Ustav i uljepšavanje njihovih pogleda naspam ovog Ustava, a ovo pametnom nije skriveno.

Tako da smo razumjeli grešku onih koji tekfire Berraka i druge mimo njega, uz tvrdnju da oni dozvoljavaju nevjerstvo radi koristi ili da su oni zadovoljni Ustavom ihvanija jer znamo da je njihovo mišljenje poteklo iz njihovog razumijevanja da u glasanju nije prihvatanje (priznavanje) kufrijata Ustava I da se ne radi o tome da oni dozvoljavaju nevjerstvo radi koristi, ili druge kufrijate.

Ovo je suština greške i zato je obaveza onom ko govori u ovom pitanju da dokuči ovu stvar i da ne hita da optužuje protivnika nevjerstvom sve dok mu ne postane jasna suština njihovog govora.

I neka se Allaha boji onaj ko pušta svoj jezik da bespravno govori tekfirom bilo koga od protivnika jer je to opasna greška kojoj nema kraja.

Ovdje nije uslov da ja detaljno dajem odgovor onima koji nam se suprotstavljaju u ovom pitanju (tj. pitanju glasanja) jer nas je toga poštedio šejh Ebul-Hasen el-Ezdi, Allah ga sačuvao, u svojoj risali "Razjašnjenje i pobijanje govora o dozvoljenosti glasanja za Ustav" pa se na nju vrati jer je to vrijedna risala od najboljih risala koje su napisane o pojašnjenju govora protivnika i odgovora njima uz koristi iz poznatog dersa Ahmeda el-Hazimija, Allah ga sačuvao.

Moja poenta pisanja u ovoj risali jeste pojašnjenje razloga (podsticaja) ovih šejhova u dozvoljavanju glasanja i pojašnjenje greške onih koji ih tekfire misleći da oni dozvoljavaju kufr radi maslahe, ili drugih kufrijata.

Ovo je poslednje što sam htio pojasniti ovom prilikom, neka Allah oprosti meni i tebi.

 

Napisao šejh: Omer bin Su`ud Ebu Bekr el-Qahtani, Allah mu se smilovao

Izvor: Rasail Qahtanije

 

Prevod sa arapskog:

Redžematović Jasmin

Plav, 11 Zul Qade, 1445 hidžretske godine

19.05.2024