Pitanje:

Da li postoji dokaz od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, o propisu sprovođenja haddova
(šerijatski preciziranih kazni) u zemlji rata?

Odgovor:

Brat pita o propisu sprovođenja šerijatskih kazni u zemlji rata  za vrijeme pohoda!

Prvo: Učenjaci, Allah im se smilovao, se ne razilaze po pitanju obaveznosti sprovođenja haddova (šerijatski preciziranih kazni) i da ih nije dozvoljeno poništiti (staviti van snage) i ostaviti ih u potpunosti, sve ono što se suprotstavlja ovoj osnovi vratiće se na ovu osnovu (tj. osnovu obaveznosti sprovođenja Šerijata i haddova), ono oko čega postoji razilaženje vratiti će se na ono oko čega postoji konsenzus i tako će nestati nejasnoće.

Drugo: Ovo pitanje je istražio imam Ebu Isa` et-Tirmizi, rahimehullah, u njegovoj knjizi el-Džami`, poglavlje o šerijatskim kaznama (haddovima) i prenio je od nekih učenjaka da su rekli da se haddovi ne sprovode za vrijeme pohoda, i ovo je stav skupine imama. Neki iz kasnijih generacija su iz ovoga razumjeli da hadd otpada u potpunosti, i da se nad onim koji ukrade, u zemlji borbe, ili počini zinaluk neće sprovesti šerijatska kazna, a ovo je greška (pogrešno).

Ono što ciljaju oni koji su kazali da se haddovi neće sprovoditi jeste da se oni odgađaju kako se musliman nebi priključio zemlji neprijatelja pa da se njegova vjera preobrati iz Islama u nevjerstvo, uzimajući u obzir ovu štetu postaje obavezno odgađanje šerijatske kazne, i ovo je značenje govora onih koji su rekli da se haddovi ne sprovode u zemlji pohoda.

A što se tiče govora da šerijatska kazna otpada u potpunosti - ovo je pogrešno - i nije dozvoljeno zastupati takav stav, iako oko sprovođenja šerijatskih kazni u zemlji rata postoji razilaženje na dva mišljenja:

Prvi stav: Skupina učenjaka zauzima stav da se šerijatska kazna uvjek sprovodi i nema razlike između zemlje rata, zemlje pohoda i drugih predjela.

Drugi stav: Ono što smo spomenuli, uzimajući u obzir korist i radi odbijanja štete, jer u odgađanju sprovođenja šerijatske kazne ne postoji šerijatska prepreka a dokazi su došli po pitanju poništavanja (stavljanje van snage) šerijatskih kazni (haddova) a nisu navedeni po pitanju zabranjenosti odgađanja šerijatskih kazni, postoji razlika između (ove) dvije mesele.

Shodno tome ako emir vojske ili emir izvidnice vidi korist u odgađanju sprovođenja šerijatske kazne onda će je on odgoditi, a ako vidi korist u požurivanju sprovođenja šerijatske kazne onda će on ubrzati njeno sprovođenje, a učenjaci koji budu prisutni procjenit će korist i odbiti štetu pa kada bude postojala bojazan za ovog muslimana da kada čuje da će mu se prekinuti ruka ili da će biti kamenovan do smrti, da će zbog toga pobjeći u zemlju neprijatelja onda će se odgoditi sprovođenje šerijatske kazne nad njim dok se muslimani ne vrate na njima sigurno mjesto, a kada nestane ove štete onda će se šerijatska kazna sprovoditi nad njim u zemlji pohoda.

Šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan, Allah ga učvrstio i ubrzao njegovo oslobađanje
Izvor: Audio fetve šejha,
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 23 Rabiul Evel 1438 h.g
22 Decembar 2016

1. FETVA ŠEJHA IBN USEJMINA

Da li je dozvoljeno muslimanu da posjeduje Indžil (Jevanđelje) da bi znao Allahov govor Njegovom robu i poslaniku Isau, neka je na njega mir i spas?

Odgovor:

Nije dozvoljeno posjedovanje bilo čega od prijašnjih knjiga koje su prethodile Kur`anu kao što je Indžil, Tevrat ili drugog zbog dva razloga:

Prvi razlog:

Sve što je bilo korisno u njima Allah, neka je slavljen i uzvišen, je to objasnio u Plemenitom Kur`anu.

Drugi razlog:

U Kur`anu je sve ono što je dovoljno bez potrebe za ovim knjigama, zbog govora Allaha uzvišenog:
نَزَّلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ
"Objavljuje tebi Knjigu s Istinom, potvrdu za ono ispred nje." (Alu-Imran, 3 ajet)
I zbog govora uzvišenog:
وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ فَاحْكُم بَيْنَهُم بِمَا أَنزَلَ اللَّهُ 
"A objavili smo tebi Knjigu s Istinom, potvrdom za ono prije nje od Knjige, i čuvarom nad tim. Zato sudi među njima onim šta je objavio Allah." (El-Maida, 48 ajet)
Tako da ono što je bilo od hajra u prethodnim knjigama (objavama) se nalazi u Kur`anu.
A što se tiče govora pitalaca da on želi da zna Allahov govor Njegovom robu i poslaniku Isau, alejhi selam, onda, Allah nam je prenio kazivanja o onome što je korisno od toga tako da nismo u potrebi da tragamo za tim pored Kur`ana, takođe Indžil koji sada postoji je iskrivljen a dokaz tome je postojanje četiri Indžila, svaki od njih se razlikuje jedan od drugog, znači, ne postoji jedan Indžil tako da se neće oslanjati na njih (uzimati u obzir).
A što se tiče onoga ko traži znanje a koji posjeduje znanje kojim može spoznati istinu od zablude onda nema prepreke da se upozna sa njima (prijašnjim objavama) kako bi odgovorio na ono što je u njima od neistine i kako bi uspostavio dokaz nad onima koji ih prihvataju.

2. FETVA ŠEJHA IBN BAZA

Kaže pitalac: Da li je meni dozvoljeno - a ja sam musliman - da prolistam Indžil i čitam iz njega samo radi čitanja a ne iz bilo kojeg drugog razloga, I da li iman u nebeske knjige (objave), znači vjerovanje da su one od Allaha ili da vjerujemo u ono što je u njima došlo, okoristite nas Allah vas okoristio?

Odgovor:

Na svakom muslimanu je obaveza da vjeruje da su one od Allaha: Tevrat, Indžil i Zebur, te da vjeruje da je Allah objavio knjige vjerovjesnicima, i objavio im je suhufe (listove) u kojima je naredba i zabrana, pripovjed i podsjećaj, vijesti o nekim prošlim događajima, o pitanjima Dženneta i Vatre i slično tome ali on nema pravo da ih koristi jer su u njih ušla iskrivljavanja, promjene i izmjene, tako da on nema pravo da posjeduje Tevrat, Indžil ili Zebur i da u njima čita jer je u ovome opasnost zato što će on možda zanegirati istinu ili povjerovati u neistinu jer su ove knjige iskrivljene i izmijenjene, u njih su unesene od strane tih jevreja i kršćana - i drugih mimo njih - promjene i iskrivljavanja, kao i promjene u redosljedu (ono što je bilo ispred stavljeno je pozadi a ono što je bilo pozadi stavljeno je naprijed) , a Allah nas je učinio neovisnim od njih sa našom velikom knjigom - Plemenitim Kur`anom.
Preneseno je od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je u ruci Omera, radijallahu anhu, vidio dio Tevrata pa se rasrdio i rekao: "Jesi li ti u sumnji o sine Hattabov, a zaista sam vam došao sa njom - jasnom, čistom (vjerom), kada bi Musa bio živ ne bi mu preostalo ništa drugo osim da me slijedi." Neka je na njega mir i spas.
Suština je da tebi i drugima mimo tebe savjetujemo da ne uzimate ništa od njih, ne od Tevrata, ne od Zebura niti od Indžila, nemojte posjedovati ništa od njih, nemojte u njima ništa čitati, već ako se kod vas nađe nešto onda to zakopajte ili spalite, jer iako ima nešto od istine u njima mi nismo u potrebi za tim jer imamo ono što nam je dovoljno u Allahovoj knjizi - Kur`anu,  a ono što je ušlo od izmjene i promjene (tj. u prijašnje objave) to je zlo i neistina, a vjerniku je obaveza da se čuva toga i da se pazi da ne čita u njima jer će možda povjerovati u neistinu ili zanegirati istinu a način da se sačuva od toga je da ih ili zakopa ili zapali.
Nekad može biti dozvoljeno pronicljivom učenjaku da pogleda u njih kako bi odgovorio protivnicima Islama od jevreja i kršćana, kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, zatražio Tevrat kada su jevreji zanegirali kamenovanje, da bi pogledao u njega Allahov Poslanik, neka je na njega mir i spas, da bi oni nakon toga priznali.
Suština je da učenjaci koji poznaju šerijat Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, nekad mogu biti u potrebi da pogledaju u Tevrat, Indžil ili Zebur zbog islamskog cilja kao što je odgovor Allahovim neprijateljima, radi objašnjenja vrijednosti Kur`ana i onoga što je u njemu od istine i upute, a što se tiče običnih muslimana i onih sličnih njima oni nemaju pravo na to, već kada se kod njih nađe nešto od Tevrata, Indžila ili Zebura onda je vadžib to zakopati na lijepo mjesto ili ih spaliti kako zbog njih neko nebi skrenuo.

Izvor fetve šejha Usejmina: http://ar.islamway.net
Izvor fetve Ibn Baza: www.Binbaz.org
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 6 Rabiul Evel 1438 h.g.
05.12.2016

Upitan je šejh Nasir el-Fehd o hadisu (događaju) `Zatu Envat` i  da li su ashabi, Allah bio zadovoljan njima, postali nevjernici sa tim govorom ili nisu i zbog čega?

Pa je šejh odgovorio, Allah ga sačuvao:

Nisu postali nevjernici jer oni u osnovi nisu ni počinili nevjerstvo već je to bilo samo prelaženje granice u pitanju, kao što ni (potomci) Benu Israil nisu postali nevjernici sa tim njihovim pitanjem već je to prelaženje granice u traženju, a govor o ovom hadisu je dugačak ali nikako ne ukazuje na pravdanje neznanjem (tj. u velikom širku i kufru op.prev.) već suprotno tome u potpunosti, a Allah najbolje zna.

Izvor: el-Fetava el-Hairije
Šejh Nasir el-Fehd, Allah ga učvrstio i ubrzao njegovo oslobađanje
Prevod: Redžematović Jasmin
Medina, 2 Rabiul-Evel
01.12.2016